Zvijezda Celticsa koje se sjećaju i legendarni Texas Western Minersi

Kada je 2006. godine izašao film Glory Road, vrlo brzo je osvojio gledatelje. Priča o Texas Western Minersima i njihovom putu do neočekivanog naslova NCAA prvaka pratila je jaka propaganda, Disney je priču začinio koliko je bilo potrebno da privuče mase iako su same činjenice bile za nijansu drugačije. Minersi su otvorili put tamnoputim igračima u Southeastern konferenciji, no nisu bili "pioniri" u osvajanju naslova s tamnoputim igračima u važnoj ulozi, Bill Russell i KC Jones bili su dio šampionske petorke još deset godina ranije, a i gotovo jednoglasno izabrani All-American igrači u tom razdoblju bili su tamnoputi.

Priču o Texas Western Minersima skoro je "pokvario" JoJo White. Dok nitko od Minersa nije uspio ostvariti spomena vrijednu NBA karijeru, White je postao All-Star igrač, legenda Boston Celticsa i jedan od članova NBA kuće slavnih.

White je u polufinalu sveučilišnog doigravanja u dvoboju Minersa i njegovog Kansasa sedam sekundi prije kraja ubacio loptu sa sirenom, Kansas je započeo sa slavljem prolaska u finale, međutim sudac Rudy Marich nakon nekog vremena pokazao je kako je White nagazio aut liniju i poništio je koš. Je li nagazio ili nije, nitko ne zna. Svaka strana ima svoju priču. Dok Don Haskins u svojoj biografiji tvrdi kako je sve čisto i da je White nagazio liniju, iz tabora Kansasa i danas tvrde suprotno.

Hastings temelji svoju tvrdnju na fotografiji koja pokazuje Whiteovu petu iznad aut linije, međutim da bi bio vani, peta mora dodirnuti aut liniju. Dokaz da je spustio nogu ne postoji, White tvrdi kako je pivotirao na prstima, u Kansasu su uvjereni da je tako, a obožavatelji Minersa pak tvrde suprotno. Koja je istina, nikada nećemo znati.

Kako bilo, Texas Minersi su na kraju slavili u drugom produžetku s 81:80 i otišli u finale gdje su lakše nego što je to prikazano u filmu svladali Ruppov Kentucky.

No, White je ostao bez NCAA naslova, ali je zato ostvario vrhunsku karijeru. Osvajao je dva NBA naslova s Boston Celticsima, zlatno odličje na Olimpijskim igrama, bio je MVP NBA finala i čak sedam puta nastupio je na All-Star susretima.

Inače, u momčad Kansasa ušao je nakon glasovanja u svlačionici. Kako je imao pravo nastupa tek od drugog semestra zbog svojih godina, trener Ted Owens tražio je mišljenje igrača hoće li prihvatiti Whitea usred tekuće ili tek od sljedeće sezone. Kansas je dotad gurao odlično i Owens jednostavno nije htio remetiti kemiju u momčadi.

"Jasno se sjećam tog glasovanja. Naš kapetan Riney Lochmann nakon sastanka u svlačionici došao je u moj ured i rekao kako momčad uistinu želi JoJoa u svlačionici. Rekao sam mu ukoliko JoJo postane dio momčadi da će vjerojatno umjesto njega kretati u petorci, no Riney je poručio da nije bitno tko kreće već da s JoJoom imamo šanse osvojiti titulu. Riney je bio bijelac i da je taj koš Whiteu priznat, tko zna, možda bi upravo njegova priča poslužila Disneyu za film umjesto Texas Western Minersa", kaže Owens.

Nakon završetka sveučilišnog staža, White je nastupio u dresu SAD-a na Olimpijskim igrama u Meksiku gdje je glavni favorit bio Sovjetski Savez, međutim White i Amerikanci uzeli su zlatno odličje finalnom pobjedom protiv Jugoslavije 65:50. Bilo je to deveto uzastopno američko zlato, a pobjeda protiv Jugoslavije ukupno 55. uzastopna pobjeda na olimpijskim igrama.

Kako se bližio NBA draft, bilo je sve izglednije da neće završiti u St. Louis Hawksima čiji je bio veliki navijač. Celticsi su ga na kraju izabrali kao devetog ukupno, a Red Auerbach odigrao je ključnu ulogu u njegovom priključivanju momčadi. Inače White je imao pred sobom dvogodišnje služenje vojnog roka, bio je marinac, ali taj rok je skraćen i 1969. godine priključio se Celticsima. Upravo taj dvogodišnji vojni rok bio je razlog zašto su momčadi bježale od Whitea, a malo tko je uzimao u obzir priče da će ga Boston draftirati jer se ipak vjerovalo kako će Auerbach na draftu tražiti centra koji može zamijeniti Russella.

Šampionska momčad Celticsa bila je pred raspadom, Bill Russell i Sam Jones otišli su u mirovinu i započela je izgradnja nove momčadi upravo oko Whitea. "Iako više nisu bili u momčadi, Russell i Jones stalno su bili tu, puno su nam pomagali i to je ono što nedostaje danas u NBA ligi. Legende i bivši igrači nisu toliko vezani uz momčad, a dobro se sjećam koliko je nama to pomagalo. Moram reći da sam zahvaljujući upravo njihovim savjetima postao bolji igrač."

Celticsi s novom generacijom igrača polako su rasli i već 1974. godine stigli su do naslova prvaka, prvog nakon ere Billa Russella. U finalu su ih čekali Milwaukee Bucksi s Oscarom Robertsonom i Kareemom Abdul-Jabaarom, ali Celticsi su odnijeli titulu.

Dvije godine kasnije vodio je White Celticse do druge titule. U jednoj od najvećih utakmica u povijesti NBA lige, petoj utakmici finala protiv Phoenix Sunsa, predvodio je Boston do pobjede nakon tri produžetka 128:126. Na parketu je proveo nevjerojatnih 60 minuta, bio je prvi strijelac susreta s 33 poena, prvi asistent s devet asistencija, a u šestoj utakmici ponovno je bio prvo ime Bostona za novu pobjedu i zaključenje serije s 4-2. Naravno, takav nastup donio mu je trofej MVP-a NBA finala.

Još i danas drži rekord Boston Celticsa s 488 uzastopnih odigranih utakmica, a niz je prekinuo 1977. godine kada je zaradio prvu značajniju ozljedu. Celticsi su tada već bili u laganom padu, spremala se nova smjena generacija, a 1979. godine mijenjan je u Golden State Warriorse. Jedna sezona u Warriorsima i još jedna u Kansas City Kingsima gdje je i završio karijeru.

Dres s brojem 10 podignut je pod svod Boston Gardena još 1982. godine, ali White je tek 2015. godine primljen u Kuću slavnih. Nezasluženo kasno. Mnogi igrači koji su ostavili manji trag došli su na red prije njega.

"Stvarno ne znam po kojim kriterijima se biraju ljudi u Kuću slavnih. Ne znam tko glasa i na koji način. Sve što možete je nadati se", govorio je White nakon što je preskočen preko nekoliko puta.

Pravi razlog zašto je preskočen u previše navrata, nikada neće biti poznat, ali kampanja koju su pokrenuli Celticsi od 2010. godine kako bi White završio tamo gdje mu je mjesto, pet godina kasnije urodila je plodom. Pritisak organizacije i navijača na kraju je prisilio one koji o tome odlučuju da Whitea pošalju u košarkaški raj.