60 minuta za zaborav

U susret s Portugalom Hrvatska je ponovno krenula loše i nastavila s igrom kao protiv Latvije. U napadu bez posebne ideje, u obrani ponovno propusno i punih 20 minuta naši reprezentativci nisu nam davali nikakve optimističke znakove. Portugal nema kvalitetu u nekoj normalnoj utakmici zaprijetiti našoj reprezentaciji, ali uzdrmana Hrvatska izgledala je večeras prilično loše punih 20 minuta protiv vrlo borbenog protivnika.

U samom početku izneredio nas je Joao Gomes, čovjek za kojeg su čuli samo oni najzagriženiji ljubitelji košarke. 198 centimetara visok krilni igrač vrlo brzo je utrpao 13 poena i srećom brzo je zaradio i tri osobne pogreške te je morao napustiti parket. Tek u drugoj četvrtini malo smo se odvojili da bi u trećoj zaigrali ipak kudikamo kvalitetnije.

Ta treća četvrtina najbolje je razdoblje hrvatske igre na ovom Prvenstvu. U obrani se igralo čvrsto, Portugalci nisu uspijevali dolaziti do laganih pozicija za poentiranje i Hrvatska se uspjela odvojiti. Proradio je i Marko Popović koji je ubacio neke šuteve koji bi mu trebali podići samopouzdanje uoči susreta sa Španjolskom. Sigurno bi Pop otišao i do dvadesetak poena da nije sredinom treće četvrtine dobio laktom udarac u vrat nakon čega se više nije vraćao u igru. Lakšu ozljedu zaradio je i Zoran Planinić koji pak ima problema s laktom te je kraj utakmice dočekao s povezom na laktu lijeve ruke. No sve su to srećom lakše ozljede koje neće utjecati na naš sastav za važan susret sa Španjolskom.

Nakon ta dva nominalno lakša susreta, na redu su Španjolci. Realno, s igrom kakva je prikazana protiv Latvije i u prvom dijelu protiv Portugala, sa Španjolcima nemamo što tražiti. Tih 60 minuta Hrvatska je odigrala daleko ispod očekivanja i čak pad u nivou igre na tu razinu protiv Španjolske bit će sigurno kažnjen.

U obrambenom dijelu danas je bilo kvalitetnije nego protiv Latvije, izlazilo se na linije dodavanja i tako je osvojeno niz lopti za brzu tranziciju i lagane poene. No razlog tomu je i dosta naivna igra portugalskih bekova koji su u nekoliko navrata odigrali lagana dodavanja koja nije bilo teško presjeći. Skok ponovno nije najbolje funkcionirao, Portugalci su pokupili nekoliko napadačkih skokova do kojih nikako nisu smjeli doći.

Što se napadačkog dijela tiče, tek u trećoj četvrtini naša reprezentacija zaslužila je prolaznu ocjenu. Iz bolje obrane krenula je i brza tranzicija, na postavljenu obranu lopta je puno brže išla i došlo se do nekoliko otvorenih šuteva koji su ušli i shodno tome stvorena je razlika.

Nekoliko stvari još uvijek bode u oči. U napadu se naši igrači ne kreću dovoljno, premalo je tu blokova i nerijetko se događa da se ide na isforsirane prodore ili šuteve koji nisu plod izrađene akcije. Rozić, Stojić i Tomas nisu napadači. Krilni centri u živoj utakmici premalo sudjeluju u igri dok Kasun koji bi trebao dominirati u napadu dobiva puno premalo lopti. Više kretanja, brži protok lopte, više blokova i tek onda napadački možemo nešto očekivati. Ovako je to dobar dio utakmice i protiv ovako slabašnog protivnika izgledalo sve na silu. Nadajmo se da je drugo poluvrijeme znak da igra ide uzlaznom putanjom, a koliko je istine u tome, saznat ćemo vrlo brzo, već protiv svjetskih prvaka Španjolaca…