Adios Sevilla, hola Madrid!

Sjedim u zračnoj luci i po tko zna koji puta prolazim film pobjede nad Španjolcima, bar onaj dio koji nije sakrila španjolska verzija jako velikog securityja, koji ujedno dijeli i statistiku. Minus pet je, spuštamo se u miks zonu, tekstovi o porazu u završnici su na klik udaljeni od urednika, a onda 45 sekundi potpunog kaosa. Španjolskog kaosa.

Prva trica je donijela tek nadu. Davor Kus je maknuo mrgodan pogled s lica Portugalaca, a zatim propušten napad Španjolaca i zadnja prilika. Vidjeli smo tek da Marko Tomas uzima loptu, iskliznula mu je, ponovno je hvata. Diže se na šut, pogled prema konstrukciji koša i? Nema lopte u odbijanju od obruča! Domaći navijači se hvataju za glavu i gledaju jedni druge u nevjerici.

Je li moguće da će se tako vratiti sve pretrpljeno? Dobro, ne sve, ali dobar način za početak isplate. I onda Rudy ulazi, vidimo samo španjolske igrače koji bacaju ručnik na pod. Nije boks, ali je potez simboličan. I trčanje u miks zonu, nitko ne može vjerovati. Oduševljenje? Mala riječ. Liječnik reprezentacije je potrošio i jedan "Gastal". Bez brige, nije na Sportnet.hr.

Scena prva istog filma 48 sati prije. Latvija slavi prvo iznenađenje u skupini B, Jasmin Repeša je prekinuo fazu "raskinuo sam s cigaretama", a Madrid izgleda puno dalje od 500 i kusur kilometara. Niti Marko Popović nije nešto bolje izgledao, razočaranje je bilo vidljivo. Da bi samo 48 sati kasnije doletio sa: "Maaaarkec! Jesi ga vidio?". Nisam, ali nije niti bitno. Tomas je pogodio šut koji obično ulaze hrvatskim protivnicima. I moram reći, osjećaj je predobar.

Koliko to sve vrijedi? Od petka jedno veliko ništa. Zato je i reakcija naših igrača najbolja. "Hoćete li se napiti u vlaku?", više u šali je Mario Kasun dobio pitanje jednog kolege, a odgovor u stilu Kasa. "Ma od čega ću se napiti, glava mi puca k'o da je krumpir". Prije su se mogli napiti Portugalci, jurili su kroz miks zonu sa "Thank you Croatia! Thank you!", a ništa manje zahvalni nisu bili niti portugalski novinari. Valjda su im dnevnice na razine.

I nitko nije ponudio euforiju, zrnce euforije. Jer nismo došli u Sevillu/Madrid slaviti prolaz u drugi krug, došli smo... Ma pobjeđivati, pa dokud ide. Nema više Španjolske, bar ne do možebitnog polufinala. Sada ima samo Izraela. Nakon Izraela ima samo Grčke, a za kraj druge runde ima samo Rusa. Idemo na Yotama Halperina, koji ako pobijedi Hrvatsku će ujedno i skinuti na 10 metara jednog kolegu. To je naime obećanje ako Hrvatska upiše poraz. Samo procjena - ako zaigramo kao protiv Španjolske, morat će ići u bundi, a ne gol.

I za kraj odgovor na jedan e-mail. Pokušali smo čuti što kažu Španjolci o Hrvatskoj, košarci, pa miksu toga dvoje. Međutim, jedino što kažu je "Sevilla e Betis", a jedino košarkaški novinari imaju mišljenje. Potpuno krivo jer "Nemate šanse", prije početka susreta se pretvorilo u "Svaka čast, odigrali ste vrhunsku utakmicu".

Da je Pau Gasol htio dati izjavu ne bih se složio sa sunarodnjakom jer je za španjolske medije zaključio kako "ovaj poraz pogotovo boli jer je došao od inferiorne momčadi". Zbilja je lijepo živjeti u demokraciji s različitim mišljenjima. Tko zna što bi Gasolu tek Darko Miličić napravio. Obojica su realni kao "Big brother". Ako im se dodaju Grafs i Blums iz teksta Zorana Čuture, mogli bi Simpsoni otići u zaborav. Kako je išao onaj film? Kus trica, Tomas trica, Rudy banana. Adios Sevilla, hola Madrid!