Buenos días: Madridski teatar

Španjolska i Grčka odigrale su izvanrednu utakmicu, punu naboja i strasti. Vatra se nije smirila ni poslije susreta, koji je zasluženo otišao u španjolsku korist. "Španjolci su klauni", riječi su kapetana Michalisa Kakiouzisa. Ne žale se Grci na suce ili poraz, već ogorčeni gubitkom žestoko komentiraju uistinu teatralno ponašanje Španjolaca. Sve je zakuhao Tsartsaris nasrnuvši ramenom u prolazu na Garbajosu, nije to bio jak udarac, ali 206 centimetara visoki i 111 kilograma teški Jorge srušio se na parket kao da ga je pogodila šaka Cassiusa Claya.

Ipak, vrhunac večeri pripao je Fernandezu. Rudy kao da je želio Pedru Almodovaru pokazati da i za njega ima mjesta na velikom platnu. Vidjevši da je Papadopoulosov lakat u nezgodnom položaju, Fernandez je potrčao s loptom u njegovom smjeru i odglumio udarac. Na svoju žalost nije to učinio sasvim dobro, sudac je bio u blizini, te ga je nagradio tehničkom. U konačnici te dvije situacije nisu utjecale na ishod utakmice, međutim Španjolci su se prilično kompromitirali.

Tko zna jesu li se bojali poraza, pa su htjeli popularni "vjetar u leđa" ili štogod? Uz glavne glumce Garbajosu i Fernandeza, sporedne uloge imali su Gasol i Navarro. Par riječi i o samoj utakmici. Grci su napokon odigrali na nivou, međutim nisu imali snage za završni udarac.

Odlični Spanoulis doveo ih je u situaciju da mogu dobiti, ali španjolska obrana je u posljednjim minutama odlično reagirala u fazi preuzimanja i udvajanja ponajviše Papaloukasa. Previše lopti završilo u rukama Panagiotisa Vasilopoulosa. Pomalo je raritetan podatak da su Grci imali čak 23 pokušaja više iz igre, a izgubili su utakmicu. Slaba kontrola defenzivnog skoka je definitivno dio na kojem će David Blatt graditi taktiku za finale.

Je li Šarunas Jasikevičius samo ozlijeđen, nepovratno "izrauban" ili su ga stisle godine vjerojatno zna samo on sam. Sudeći prema onome što je odigrao protiv Slovenije, Hrvatske i Rusije Šaras je blizu kraja. Na početku natjecanja izgledao je odlično, međutim kako su utakmice prolazile tako je igrao sve lošije. Protiv Rusa odigrao je štetno, Litva je bolje funkcionirala kada je suigrače bodrio s klupe. Nakon što je prosjedio većinu četvrte, Butautas mu je odlučio dati posljednjih nekoliko minuta.

Bilo je tužno gledati nekadašnjeg kralja europskih parketa kako nemoćno maše rukama, gestikulira sa sucima dok mu Hryapa blokira šut, a Samojlenko otima loptu. Šaras još uvijek ima briljantan osjećaj za igru, pregled terena, no čini se da tijelo više ne može pratiti. Izgubio je dva koraka, više se ne može nositi s brzinom današnje igre. Sada je mnogo razumljivije zašto je odlučio "pospremiti" četiri milijuna u džep, iako zna da u Golden Stateu neće igrati. 31 godina je dosta za playmakera, puno za igrača poput Šarasa, koji je u karijeri odigrao mnogo više susreta zbog iznimne uspješnosti svojih momčadi.