Buenos días: Najbolje od svega

U tri dana vidjeli smo gotovo sve, možda i više od onoga što smo očekivali u uvertiri. U osvrtu na prvi krug izdvajamo najvažnije crtice:

Najveći gubitnici - Srbija: Srbi se na Eurobasketu nikad nisu pojavili sa slabijim rosterom. Bili su najmlađi, momčad sastavljena od neupitnog talenta i upitne kvalitete završila je u društvu košarkaških prolaznika. Možda i nije iznenađenje, posljednjih godina ionako su opasno blizu dna. Srpska košarka kao da ima "sidu", svi bježe od nje. Hvaljeni treneri uhljebili su se u inozemstvu, primaju velike plaće i ostvaruju znatne uspjehe. Ni na kraj pameti im nije uhvatiti se u koštac s bolešću koja je posramila i trofejnog Željka Obradovića. Proslavljeni igrači uživaju u američkom stilu života, let preko Atlantika prevelika je egzibicija. U takvim okolnostima startni organizator igre je najmlađi čovjek na prvenstvu, a na klupi trenerski početnik Zoran Slavnić. Moskitosi, ugodan let.

Najveća senzacija - Portugal: Latvijcima se nonšalantnost osvetila. Ovu utakmicu su morali dobiti, no nisu jer su već razmišljali o kombinacijama za prolaz u četvrtfinale. Nakon što su u uvertiti osjetili nemoć Hrvatske, nisu nam davali nikakvu šansu da iznenadimo Španjolce. Kada je Marko Tomas pogodio onu nemoguću tricu bio je to klasičan nokaut za Latviju. Nevjerica, šok za dvije tisuće sjajnih latvijskih navijača koji su svoje godišnje odmore prilagodili Eurobasketu. Postoji i druga strana medalje, ona ljepša. Portugal je, ni kriv ni dužan, stigao do najvećeg uspjeha u povijesti. Izbornik Melničuk bio je najvatreniji Repešin čestitar.

Najveći dobitnici - Slovenija: Udrih, Bečirović, Nachbar, Milič, Brezec. Prilično dobra petorka, zar ne? Mnogo zvučnija od one (Lakovič, D. Lorbek, Jagodnik, Smodiš, Nesterović) koju Aleš Pipan može poslati na parket. Ponekad je više manje. Možda je upravo taj nedostatak kvalitete razlog sjajne slovenske uvertire prvenstva. Momčad je homogena, svatko zna svoju rolu i svi su zadovoljni. Neka sukoba, ljubomore i nezadovoljstva minutažom. Utakmice dobivaju obranom, pa si predestinirani prvi strijelac Jaka Lakovič može priuštiti ukupnih 6 od 28 iz igre uz 14 izgubljenih lopti. Talijane i Francuze dobili su u posljednjoj sekundi, u drugi dio natjecanja ulaze s velikim samopouzdanjem.

Najbolji igrač - Šarunas Jasikevičius: Nedostajao je europskoj košarci. Bilo je žalosno gledati seriju Dallasa i Golden Statea prije nekoliko mjeseci. Na terenu pravi košarkaški show, a bivši (budući?) frontmen Eurolige može samo mahati ručnikom i pljeskati Baronu Davisu. Povez oko koljena ne izgleda lijepo, nikad nije bio brz, sada je još manje, ali Šaras zna znanje. Savršena kontrola tempa, ludicna proigravanja bez gledanja, pravovremeni šutevi. Litavski napadački arsenal potencijalno je najjači na prvenstvu, a Parkeru i Calderonu unatoč Jasikevičius je na Fibinom terenu još uvijek "gazda".

Najveće razočaranje - Theodoros Papaloukas: Nikad nije znao igrati male utakmice, no njegova izdanja u Granadi ipak brinu grčkog izbornika Panagiotisa Giannakisa. Grci su u prva tri nastupa izgledali prilično loše, mučili su se protiv Srba i Izraelaca, a Rusima su ubacili tek 53 koša. Ovoj radničkoj i defenzivnoj momčadi nužno treba Papaloukasov dašak kreacije, talenta. Dosad je djelovao indisponiran, nezainteresiran. Promašio je većinu, dodavanja ima manje nego izgubljenih lopti. Ukoliko Papaloukas ne zaigra na poznatom nivou, Grci će teško doći u priliku da obrane naslov.