Buenos días: Parker i statistika

Javnost je još jednom razočarana, njihova glorificirana zvijezda ponovo je posrnula u najvažnijem trenutku. "I dok je mali Amerikanac Holden zabio pet poena u ključnim trenucima, Parker se smrznuo na liniji slobodnih bacanja", piše L`Equipe. Parker je postigao Talijanima najviše na turniru - 36 koševa. Iskreno, koga briga? Pamtit će se da je dvaput "prodao" utakmicu, izgubio slobodnim bacanjem. Kada ne treba, Parker slobodnjake gađa 80-ak posto. Kada treba, promašuje. Razlika između velikih i malih. Pobjednika ili gubitnika, ako ćemo otići u krajnost. Tonyevu ineptnost da donese pobjede ne može pokriti nikakva MVP titula.

Parker je u Spursima iznimno koristan, sjajan dapače. Njegovi prodori, "suze" i brzina kojom lomi svakog čuvara jedan su od najvažnijih elementata igre NBA prvaka. Ipak, upućeniji su svjesni da je Francuz produkt trenerske genijalnosti Grega Popovicha i igračke nenadmašnosti Tima Duncana. Popovich je Parkera sjajno usmjerio, iskoristivši njegovu najveću prednost i onemogućivši mu situacije u kojima mora donositi odluke. Kompjutor igre Spursa je Duncan, a čovjek koji će pogoditi kada je važno Ginobili.

U Francuskoj reprezentaciji Duncan je Tony Parker, Ginobili je Tony Parker, a Popovicha nema. Claude Bergeaud ima otprilike ulogu P.J. Carlesima. Prevelika odgovornost, uloga kojoj nije dorastao. Parker može probiti, zabiti, pa onda još malo probiti i zabiti. U posljednje vrijeme popravio je šut, pa će ubaciti i tricu (razlika između europske i NBA trice mnogo mu pomaže). No, Tony ne može uvesti igrače u utakmicu, on nije distributor, vokalni lider. Parker nije čovjek koji "osjeća" košarku, koji ima "šesto" čulo kad treba šutnuti, kad dodati. Francuz nema pregled terena poput pravog organizatora i ne može vidjeti akcije prije nego se dogode.

Rijetko što se u košarci ne može statistički kvantificirati, pa će novi naraštaji za deset godina imati "znanstveni dokaz" da je Tony Parker najbolji europski playmaker u povijesti. Bolji od Šarunasa Jasikevičiusa, koji je mahao ručnicima na periferiji, dok je Parker blještao pod svjetlima velegrada. Bolji i od Aleksandra Đorđevića, Nikosa Galisa, pa i Dražena Petrovića. Premda ne može pogoditi slobodno bacanje kada se utakmica odlučuje, na papiru će Parker izgledati bolje. Okoristit će se srećom da u statistici ne postoje kolone karizma i karakter.