Dosta je više tih Nijemaca!

Repešina "squadra" ostvarila je tri pobjede u nizu i stigla pred vrata olimpijskog raja. Pali su Afrikanci i Amerikanci, sad je vrijeme na - Europljane. Ili barem - nositelje europske putovnice.

"Najšarenija" košarkaška nacija, koja redovito u "pet do dvanaest" nacionalizira ponekog "hej, pa meni je šukundeda vrač bio Nijemac" košarkaša, prva je hrvatska "meč-lopta" za Olimpijske igre. Za Peking, kojeg su Repeša i njegovih 12 odabranika tako zaslužili. Usprkos svima koji im nisu vjerovali, posred nosa onima koji ih ne smatraju vrijednima 90.000 eura novca poreznih obveznika.

A ta Njemačka je, vjerovali ili ne, najgora moguća opcija za naše. Možda jedino Litavci ulaze u konkurenciju. Naime, od godina nešto prije pojave Dirka Veličanstvenog na košarkaškom obzoru pa do danas, za Hrvatsku je je Njemačka "nemoguća misija". Zamislite, možemo pobijediti i Španjolce i Grke i Talijane i Ruse, ali Nijemce - ne.

I traje to već znate koliko? Skoro koliko i nedosanjani olimpijski san. 11 godina nismo dobili Nijemce u službenoj utakmici, 12 godina nisu se naši košarkaši pojavili na olimpijskom mimohodu. Koincidencija? Zar nije pravo vrijeme da napokon razbijemo i jednu i drugu seriju? I jednu i drugu blokadu?

Obrana koju smo igrali tri četvrtine protiv Portorika i 40 minuta protiv Kanade - mora biti zalog vjere da možemo. Kad bismo mogli nekako organizirati "basket", zar bi itko od vas stavio i jednu kunu na Rollera protiv Planinića? Hamanna protiv Popovića? Garretta protiv Tomasa? Femerlinga protiv Prkačina? Dajte, molim vas.

Ali imaju "njega". Da, imaju kralja, majstora, legendu, nazovite ga kako hoćete. Imaju onoga tko će i nama danas ukrcati koliko bude htio i kojeg ni jedna reprezentativna obrana na svijetu nije uspjela zaustaviti. Imaju i toga "kupljenog Nijemca" Chrisa Kamana iz LA Clippersa, iznimno korisnog centra, koji "bere" lopte u reketu poput krušaka. U čovjeku je proradio "njemački šukundjed za kojeg nikad nije čuo", što možemo? Nema druge nego poslati Prku, Lončara, Banića, Nicevića u "rat". Pa "tko živ, tko mrtav".

Nijemce smo prije nešto više od mjesec dana u Klagenfurtu ušutkali i napravili manjima od makova zrna. Tada su bili favoriti i bez obzira koliko ih mi puta pobijedili i koliko velike stvari mi napravili na zelenom travnjaku - uvijek će protiv nas biti favoriti.

Ali isto tako, mogu nas još sto puta pobijediti na parketu, ali nikad, baš nikad im nećemo priznati da su talentiranija nacija za košarku od nas. Nikad. Čak ni danas kad njihove TV kuće imaju interesa za prijenos, a naše nemaju. Nikad. Košarka je naša. Ma što rekli na HTV-u.

Stoga - dosta je više tih Nijemaca, brate! 'Ajmo na Olimpijske igre!