Kad se male ruke slože...

Sjećate li se posljednjih dana lipnja? Ako se vi ne sjećate, mediji se sjećaju. Odlazak u Hrvatski košarkaški savez i iščekivanje što će odlučiti Gordan Giriček. Povratak u Hrvatski košarkaški savez jer Gira nije odlučio. Odlazak na konferenciju za novinare Nikole Vujčića. Pisanje vijesti o otkazima Dalibora Bagarića i Andrije Žižića. Odlazak u Hrvatski košarkaški savez na čitanje šireg popisa potencijalnih putnika u Španjolsku. I na kraju, puka nada da se ipak nešto može složiti od 25 imena koje je Jasmin Repeša odredio za početak priprema.

"O onima kojih nema nećemo govoriti!", rekao je tada Jasmin Repeša, a u Crikvenici to i pokazao. Rijetko tko je pričao osim izbornika, radilo se ujutro i popodne. Na tribinama tek poneki zaljubljenik u košarku, netko iz HKS-a, a na parketu bezbroj ponavljanja akcija. Svjetski kup na domaćem terenu je bilo zagrijavanje. Nije Jasko reagirao niti na jednu sudačku odluku, govorio je samo tijekom minuta odmora, gledao je što njegovi "puleni" izvršavaju od dogovorenog.

I ponovno povratak u jedinu klimatiziranu dvoranu u Hrvatskoj, još žešći rad i ispravljanje nedostataka. "Koju liniju dodavanja ti pokriva lijeva ruka? Kakav je to blok? Zašto nisi javio da preuzimaš?", iz dana u dan. Sitnicu po sitnicu. Put u Izmir je označen kao test za trojicu koja trebaju otpasti. Zapravo se borba vodila na krilnoj poziciji, gdje od Marka Tomasa, Marija Stojića, Marina Baždarića i Marina Rozića treba otpasti jedan.

Otvaranje je donijelo Tursku, koja je dan prije pokazala nespremnost protiv Latvije. Dečki s Baltika to nisu znali iskoristiti, ali 12 radnika iz Crikvenice je letjelo terenom. Prije utakmice jedini osobni komentar kolegi je bio: "Uživaj u obrani". Rijetki nisu uživali u zatvaranju skoro svake rupe. U činjenici da svatko zna gdje mu je mjesto u svakom trenutku i što se očekuje od njega. Rezultat? Nije bitan, ali ipak je bilo i plus 18 tijekom susreta. "U napadu smo prespori, moramo igrati brže. S prvih sedam minuta možemo parirati bilo kome u Europi.", bile su prve Repešine rečenice na konferenciji za novinare.

Zapravo se u Izmir putovalo radi drugog dana i susreta s Latvijom. Dan prije, prvi latvijski čovjek, Andris Biedrins, prezentirao je snagu, kvalitetu i pristojno zabrinuo sve hrvatske medije. Međutim, dan kasnije Hrvatska je imala sve u svojim rukama. Tad je prvi puta došla sumnja u preranu top formu. Međutim, Mario Kasun je ponudio drugi pogled: "Ima tu još toliko toga za popraviti. Na drugom bloku sam već izletio u obrani, ne valja to". Kao da je igrao neku drugu utakmicu, kao da čeka Španjolsku.

Zbog dobrih odnosa s Poljskim košarkaškim savezom nećemo previše o plus nekoliko desetina u trećem nastupu na turskom tlu. Međutim, Marka Popovića se ne može ne spomenuti. Šest uzastopnih trica za manje od tri minute i standing ovations na Efes Pilsen World Cupu za bivšeg člana Efes Pilsena.

Nedjelja je donijela finale s Turskom. Nitko ne voli dva puta gubiti na domaćem terenu, a Turci pogotovo. Pokušali su sve, čak su na početku izgradili osjetniju prednost, ali oni nemaju ono što Hrvatska ima. Sustav. Obrambeni, napadački i hijerarhijski. I ponovno plus 12 tijekom susreta, akcije vrijedne Eurobasket Top 10 sažetka i trofej pobjednika u rukama.

Što sad? Sedam dana je do prvog ispita. Najteže je uvijek otvaranje, a ono donosi neugodnu Latviju, koja je osjetila hrvatske snage. Suci su ih u izmirskom susretu "napunili" osobnim pogreškama, Biedrins nije bio na svom vrhuncu, a ni šuterski nisu bili u svom "ludilu". Zato treba maknuti sve dobro u stranu i pogledati loše stvari. Treba zaboraviti i šest turskim minuta bez koša, brojne kontra napade protiv Latvije i Poljske, šuterske večeri za konstantnih 90+ poena i nemoć protivnika kada se igra ozbiljna obrana.

Igrala se i na plus 49 protiv Poljske i to je činjenica zašto ne sumnjamo da će izbornik Repeša znati kako slavlje u Izmiru pretvoriti u priču o nedostacima. Igra dva na dva, odnosno pick'n'roll se može bolje braniti. U nekoliko situacijama je tako zaboravljen šuter jer rotacija u obrani nije bila dobra. Napad ne smije deset sekundi stajati u rukama MVP-a Efes kupa, Zorana Planinića, kao što Davor Kus mora odigrati kreativnije kada je na poziciji organizatora igre. Prilikom obrambenog skoka vanjski igrači moraju kvalitetnije zatvarati svoje igrače, koji su u nekoliko situacija uzimali lopte, previsoke za naše centre.

Još uvijek ne reagiramo najbolje na zonski presing i "trapove" protivničke obrane, što je teško za shvatiti ako praktički jedini na Eurobasket dolazimo s četiri playmakera. Damir Markota mora biti koncentriraniji u obrambenom segmentu, gdje se vidi pomak s obzirom na Svjetski kup. Isto kao što Marko Tomas mora biti još odlučniji i brži u napadu, gdje također postoji vidljivi pomak. Pod košem Stanko Barać nije bio impresivan kao na domaćem terenu i ponudio je previše kašnjenja u obrani, što su protivnici, prije svih Mehmet Okur, znali iskoristiti.

Pokušali smo popisati sve nedostatke. Sigurno nam je nešto izmaklo, ali je dobra vijest da neće izmaknuti stručnom stožeru. Prilika za popravak su dva dana u Zagrebu te dva u Sevilli, a onda nema generalne probe i prava na pogrešku. Nema Lige 16 da se igra bez pritiska i da predsjednici Saveza mirno sjede u prvim redovima dvorane u Sevilli. Onda kreće nemilosrdna borba za prvu, drugu (i treću?) pobjedu. Drugi krug. Borba za četvrtfinale i Peking, a tada utakmica koja odlučuje jesi li u sredini ili među najboljima.

Do tog trenutka treba raditi, a naša reprezentacija je pokazala da se rada ne boji. Dotad će i Repeša otpisati trojicu igrača. Bilo bi veliko iznenađenje kada dva imena ne bi bila Jure Lalić i Lukša Andrić, koji su dobili jako puno reprezentativnim pripremama. Trećem imenu se najviše približio Marino Baždarić, kojeg je u Izmiru zasjenio Marin Rozić, a takve prognoze je potvrdila i minutaža u posljednjim susretima, koje je Rozić započinjao.

Optimizam potpiruje i činjenica da u Izmiru nismo pokazali sve svoje adute. Jasmin Repeša ima preko nekoliko asova iz rukava, a koji su spremni za Sevillu i Madrid. Ipak bi odlazak u španjolsku metropolu trebao biti realan cilj. Sjećate li se posljednjih dana lipnja? Naša prognoza je da ćete se sjećati i sredine rujna.