Košarkaška shizofrenija

Božicu Fortunu ipak smo samo jednokratno unajmili, nismo kupili do kraja EP. Ono što nam je priuštila protiv Španjolske (i neka je!), vratila je protiv Grka. I nemamo se što posebno buniti. Niti proklinjati. Ni lošu sreću, ni suce, najmanje Spanoulisa što je iskoristio Planinićevo posrtanje sekundu uoči svog šuta.

Možda tek malo Planinića "pecnuti" zbog nespretnosti u prijelomnom trenutku, velikim igračima to se ne događa. No, igrač čije se traljave kontrole lopte užasavamo u svakom, ali baš svakom napadu, večeras je ipak imao više svijetlih, nego tamnih trenutaka. Pa mu možda možemo oprostiti i to nespretno proklizavanje. Tko kaže da Grk ne bi i preko njega zabio?

Kasunova početna neozbiljnost (da ne upotrijebimo izraz "kvalitativna inferiornost") razigrala je Papadopoulosa, kojeg smo uspjeli zaustaviti tek prelaskom na zonsku, momčadsku obranu. Ali, Grci su predobra momčad, konačno i aktualni prvak Europe, da bi ovisili samo o jednom igraču.

Kad im je najviše trebalo, proradio je šut. "Ubili" su našu zonu kojom smo ih držali na odstojanju u drugoj i na početku treće četvrtine. Diamantidis, Papaloukas i rečeni Spanoulis nisu igrači koji "ubijaju" vanjskim šutem, no nažalost otvorilo im se baš protiv nas. Kad je stao Papadopoulos, krenuli su vanjski.

Kad smo bljesnuli na +13, odigravši nekoliko dobrih obrambeno-napadačkih kombinacija, opet nas je uhvatila "shizofrenija". Opet je krenulo "divljanje" s vanjskih pozicija, brzopletošću kojom smo sami sebe ubijali, a Grke uporno dizali i vraćali. Da je bilo prvi put - možda bi se i shvatilo. No dogodilo se već u četvrtoj utakmici na ovom natjecanju.

Tek je Ukić u nekoliko navrata iskoristio činjenicu da ima puno brži prvi korak od svojih čuvara i prodorom je riješio nekoliko teških situacija. Ostalo vrijeme naši su braniči opet igrali "tko je luđi". Popović je opet ispaljivao potpuno nereznoske šuteve, bez ikakve namjere da odradi ono što mu je prvo u opisu posla (razigra suigrače), Planinić je također gađao "preko ruke", srećom spasilo ga je to što je i pogađao, a Kus ni ovog puta nije bio ni blizu razine koja ga je prodala u Unicaju.

Markotina uloga i dalje je posve nejasna, je li on centar, šuter, krilo, što se zapravo od njega očekuje? Možda to Repeša i zna, no Markota to svojim igrama nikome nije otkrio. Plus zbog hrabrosti i borbenosti zaslužuje Stanko Barać, koji bi mogao biti primjer kako pozitivno iskoristiti svaku, pa makar i najmanju prigodu koju dobiješ.

Portugalci su nam pomogli da kraj utakmice protiv Grčke dočekamo opuštenije i mirnije nego što to poraz u posljednjoj sekundi nudi. Kako će biti protiv Rusa? Da mi je upoznati onoga tko to može predvidjeti...