Krilo od kojeg se uvijek očekuje više

Prokletstvo je biti u hrvatskoj košarci proglašen za jednog od najvećih talenata u posljednjih nekoliko godina. Međutim, u slučaju Marka Tomasa, talent se posljednjih sezona pretvara u pravu kvalitetu, koja bi na Europskom prvenstvu u Španjolskoj trebala dobiti novu dimenziju. Jedan iz grupe "kad će više Eurobasket", 22-godišnji Križevčanin spada u skupinu standardnih kod izbornika Jasmina Repeše.

Braća u sportu nije rijetka pojava, ali braća među kojima nema ljubomore je već uspjeh. Marko Tomas je imao sreće da od malih nogu kraj sebe ima Ivana Tomasa, koji će i dan danas reći "ma samo nek' on uspije", čime je mlađi Tomas uvijek imao vrijednu potporu. Kada je kao mladi košarkaš došao u Zagreb, dobio je priliku za pokazati se na velikoj sceni, a tako nešto se ne propušta.

Foto: Karlo Dževerlija

Dvadeset poena u hrvatskom prvenstvu i NLB ligi je bilo "za dobro jutro". Nije dugo trebalo da u Trnsko stignu i skauti najvećih europskih i NBA klubova. Priča o krilnom igraču, s dosta dobrim šutom i brzim nogama, proširila se Europom, a cijena je rasla iz dana u dan. Cibona ga je htjela, ali vreća je bila preplitka, nakon čega je došao Real Madrid i donio mir za cijeli klub u iduće dvije sezone.

Tako je iz Trnskog otišao član jednog od najubojitijih terceta hrvatske košarke (Ivan Tomas-Marko Tomas-Ivan Miljković), a još uvijek se prepričavaju priče s posljednje utakmice polufinala hrvatskog prvenstva. Međutim, nije bilo vremena za pogled unatrag kada je budućnost donosila svjetla Madrida i košarku u dresu Real Madrida. Rijetki su oni koju u kraljevskom klubu mogu uzeti deset lopti po utakmici i igrati 25-30 minuta. Naučio je to i Marko Tomas, koji je pod Božom Maljkovićem naučio i "obranu krvavih koljena".

Statistika od tri-četiri poena, par skokova i ukradenom loptom ne izgleda lijepo, ali pogled na košarku pruža drugačiju sliku. Redovno je to borba s najboljim protivničkim šuterima, probijanje bezbroj blokova i pomaganje u obrani, a onda u napadu ako nešto ostane. I uvijek će ostati, kao što je ostalo u polufinalu španjolskog prvenstva za nemoguću tricu s istekom vremena za napad. I dizanje navijača na noge za rekord bučnosti u španjolskim dvoranama. Prokletstvo je i igranje s Felipe Reyesom, Louisom Bullockom i Charlesom Smithom, koji svima mogu reći "Daj mi loptu u idućem napadu".

Zato dolazak u hrvatsku reprezentaciju za Marka Tomasa znači uvijek novu dimenziju. Tu nema Reyesa ili Bullocka, u Španjolskoj neće biti Nikole Vujčića, a možda i Gordana Giričeka. Upravo je tu najveći ključ, hoće li Tomas biti jedino rješenje na krilnoj poziciji ili as iz Repešinog rukava? Ukoliko Giriček bude u sastavu, madridsko krilo će biti zaduženo za obranu i ubojitost u napadu kada bude potrebno. Međutim, ukoliko Gira propusti Španjolsku, Tomas postaje jedan i jedini. Naravno, imat će pomoć, ali imat će i obveze. I napadačke mogućnosti.

Nije lagano biti talent u Hrvatskoj, ali nije lagano niti biti "onaj kojeg je Garbajosa gurnuo u Beogradu". Zbog toga će Tomas željeti uspjeh i Peking. Da bi on mogao gurnuti Garbajosi, ali medalju ispred lica. U "svojoj Španjolskoj", gdje je prošle sezone pokupio najvrjednije, naslov prvaka i titulu pobjednika Uleb kupa. Obranu ima, a Crikvenica i pripremni susreti će maknuti prašinu s napadačkog arsenala, kako bi Hrvatska dobila pravog Marka Tomasa, koji može povesti Hrvatsku u borbu za sam vrh.