Neprilagođeni splitski virtouz

Foto: Dario Dodić

Ime Roka Lenija Ukića pojavilo se prije sedam sezona, tada su "Žuti" još predstavljali nešto u Europi. Panathinaikos, CSKA, Siena padali su u Splitu, a Jasmin Repeša je momčadi odlučio priključiti dvojicu talentiranih mladića. Doduše, uloga Drage Pašalića i Roka bila je uglavnom epizodna, dodavanje ručnika Nikoli Vujčiću, Terrencu Rencheru i Anti Grgureviću, no sjećanja nude utakmicu protiv talijanskog Montepaschija na Gripama. Budući da je pobjeda već bila u "džepu", Repeša je odlučio posljednje tri minute utakmice pokloniti tada 16-godišnjem Ukiću. Roko je "popio" 3-4 "banane", ali i tada u onog golobradog mladića, koji je imao 30 kila zajedno s "krevetom", vidio se velik talent, elegancija u igri koja se ne može naučiti.

Sljedećih sezona Ukić je bio "franšizni" igrač splitskih "Žutih", momčad koja je uglavnom bila sačinjena od igrača iz vlastitog omladinskog pogona nije izmamila mnogo osmijeha na lica splitskih ljubitelja košarke. Ipak, ostat će upamćen Rokov koš u zadnjoj sekundi preko Emilija Kovačića, koji je Splitu donio Kup Krešimira Ćosića usred Jazina. Bio je Ukić član petorke koja je predvođena Dinom Rađom i Jurom Zdovcem osvojila naslov prvaka Hrvatske, upravo je potonji Slovenac često bio najveći kritičar Ukićevog pristupa košarci: "on je više dvojka, nego play, previše zadržava loptu". Brzo je iz Splita odletio Zdovc, a za njime i kontroverzni Rokov "mentor" Curtis McCants, koji je na treninge dolazio u dresu Predraga Stojakovića. Iako nitko nije pustio "suzu" za Ukićem kada je napuštao Gripe, Roko je uloženo vratio kroz izdašnu odštetu koju je Tau Ceramica platila za njegove usluge.

Foto: Sanja Raičković

Ukić je debitirao u seniorskoj reprezentaciji već u ciklusu kvalifikacija za Eurobasket 2003. u Švedskoj, prvi mu je priliku pružio Neven Spahija, a kao 18-godišnjak odlično se nosio s Petrom Naumoskim i Vladom Ilijevskim na vrućem makedonskom parketu. Ukić je bio glavna hrvatska figura u svim mlađim selekcijama, a upravo je on kreator posljednje naše košarkaške medalje. Rokovih 25 koševa, devet skokova i šest asistencija bilo je dovoljno za trijumf 74:72 nad Slovencima Erazma Lorbeka u finalu U-18 Europskog prvenstva 2002. u Njemačkoj. Sin bubnjara The Obale uvijek je bio igrač velikih utakmica, mnogo puta je u vrućoj atmosferi beogradskog Pionira svojim majstorima držao "Žute" u igri protiv mnogo kvalitetnijeg protivnika.

Hrvatski navijači vjerojatno najviše pamte njegove čarolije s posljednjeg Eurobasketa, kada nas je upravo Ukić doveo na prag polufinala. Prije te utakmice Roko nije odigrao ništa, čak je bio i javno kritiziran od izbornika, i svojeg velikog poklonika Spahije: "Ukić nije opravdao očekivanja". Međutim, kada su Mario Kasun i Zoran Planinić morali napustiti parket zbog ozljeda, a Nikola Vujčić bio opterećen osobnim greškama, ukazao se Roko. Hrvatska prednost od 10 razlike pretvorila se u minus od sedam poena krajem treće četvrtine, tada "show" krade Roko Leni Ukić i kraj Jose Manuela Calderona i Juana Carlosa Navarra zabija 11 koševa u manje od tri minute, te vraća Hrvatsku u igru. Svi znamo što su učinili Volodimir Drabikovski i slavni Luigi Lamonica, no poznati španjolski novinar Flavio Trujillo ključ utakmice vidio je u nečem drugom: "Hrvatska je izgubila utakmicu kada je izbornik Spahija, uoči završnice, s parketa povukao svojeg najboljeg igrača Roka Lenija Ukića".

Foto: Bruno Karadža

Iako je Ukić impresionirao navijače Tau Ceramice upravo u utakmici protiv njihove Španjolske, avantura u Vitoriji okončana je brzo i neuspješno. Rokov slobodan, ponekad mrvicu nonšalantan način igranja nije se uklapao u zamisli Velimira Perasovića, koji je na poziciji "jedinice" instalirao kralja "šablone" Pabla Prigionija. Ozljeda argentinskog razigravača ponudila je Ukiću priliku u polufinalu doigravanja ACB lige protiv Barcelone, a Roko ju je prihvatio objeručke, te uz Luisa Scolu bio najbolji igrač serije. Nakon što se Tau Ceramica plasirala u finale, trener Barcelone Duško Ivanović imao je samo lijepe riječi za našeg igrača: "Ukić je odigrao vrhunski". Nekoliko mjeseci kasnije Roko se preselio u katalonsku prijestolnicu, a poznati srpski strateg postao mu je šef. Očekivalo se da će Ukić igrati više, a iako se to nije dogodilo, ne može se poreći napredak koji je Roko pokazao u obrani, te racionalnosti. Imajući ispred sebe španjolsku superzvijezdu Juana Carlosa Navarra i etabliranu europsku marku Jaku Lakoviča, Roko se ponekad isticao, ali nije u kontinuitetu uspio pružiti partije koje bi ga prometnule u startera.

NBA zasad ostaje nedosanjani Ukićev san, američka košarka uvijek je bila najveći cilj njegove karijere. Ukić je trebao biti odabran u prvoj rundi drafta, prema svim predviđanjima, naglasak na trebao: "Bio sam vrlo razočaran kada mi se ime nije pojavilo u prvoj rundi, ali tako je kako je", rekao je Roko. Odabrali su ga Toronto Raptorsi, a već je u ljeto 2005. bio blizu prelaska u Kanadu, međutim na kraju se odlučio za ostanak u Europi. Mnogi se slažu da je Ukićeva igra bolje situirana za američki stil, gdje je veći naglasak na dribling penetraciji, igri 1 na 1, dok u Europi njegova kreativnost i individualnost često ostaje zarobljena u strogo discipliniranom timskom sistemu.

Foto: Bruno Karadža

Reprezentacija je velika prilika za Ukića da se nakon dvije razočaravajuće španjolske godine vrati u elitu. Da se njegovo ime ponovo spominje uz ono Rudya Fernandeza i Marca Bellinelija kao novih "velikih" europskih bekova. Iako Roko iznova ima veliku konkurenciju na svojoj poziciji u vidu Marka Popovića i Zorana Planinića, koji imaju bolje startne pozicije, njegova će uloga zasigurno biti veća nego što je bila u Beogradu. Nakon otkaza Gordana Giričeka i Nikole Vujčića, Roko Leni bi trebao biti jedan od nositelja hrvatskog uspjeha. Često smo posljednjih godina padali u samim završnicama, uvijek nam je nedostajao jedan potez, igrač u ključnim momentima. Vjerujemo da je Ukić taj koji će zabiti koš kad nam najviše treba, želimo vjerovati da je Roko dovoljno napredovao da se prometne u igrača koji neće bljesnuti "tu i tamo", već biti konstantan oslonac naše reprezentacije. Pravo je vrijeme za Ukića da se nametne, da pokaže zašto je generalni menadžer danas Memphisa, tada Celticsa Chris Wallace prilikom utakmice Zagreba i Splita rekao: "Bit će bolji igrač od Manua Ginobilija".