Novo dno hrvatske košarke, još malo pa nećemo imati više što kopati

Hoćemo li opet malo o ostavkama i svemu onome što nije dobro u hrvatskoj košarci? Ima li smisla? Nema. Hoće li se one dogoditi? Neće. Možda će stradati jedino Damir Mulaomerović, ali nekako sam bliži tome da neće. Što će se promijeniti? Ništa.

Hrvatsku ove godine očekuje Eurobasket, a nakon toga poslastica. Kvalifikacije za Europsko prvenstvo, u biti pretkvalifikacije s reprezentacijama poput Irske, Norveške, Cipra...

Mislite li da može još gore od ovog? Vjerojatno može, ali ostaje sve manje prostora za to. Mislim da sada možemo reći da smo napokon dotaknuli ono dno, ali baš dno ispod kojeg više nemaš što dublje kopati.

Klubovi su nam propali, nestaju s mape, treneri u šklolama košarke nisu plaćeni nikako ili gotovo nikako, najveći broj njih nije niti školovan, djecu se ne animira da rade više i bolje, klubovi raspuštaju cijele generacije zbog financijskih i inih razloga, a od toga sve počinje. To bi trebao biti temelj, onaj početak nakon kojeg formiraš igrače koji će ti nositi klubove i reprezentaciju.

Reprezentacija je samo šlag svega, a davnih dana se upozoravalo kako će Hrvatska imati ogromnih problema u svim mogućim kvalifikacijama jer ne proizvodi i ne razvija igrače srednje klase koji bi trebali nositi reprezentaciju u izostanku NBA i euroligaških igrača.

Gdje je hrvatska košarka danas najbolje govore podaci da je playmaker hrvatske reprezentacije ostvario veliki transfer u talijanskog drugoligaša, a MVP regularnog dijela hrvatskog prvenstva u njemačkog drugoligaša.

I taj problem playmakera hrvatske reprezentacije je nešto što se provlači već godinama, a ništa se ne radi da se on riješi. Dapače. Ostale reprezentacije koje žele nešto više, riješe tu neku rupu u rosteru angažmanom stranca, a to je u Hrvatskoj, dok je ova garnitura na vlasti, tabu tema.

Kaže Dino Rađa da je to varanje, pa dragi Dino, ono što ti propisi dopuštaju nije varanje. Zašto se mi moramo uvijek praviti pametniji od ostalih, a nismo? Zar je takav problem priznati kako nisi u pravu i da moraš popustiti, vremena se mijenjaju, ljudi se mijenjaju, ali ne možeš tvrdoglaviti nešto što radi izravnu štetu reprezentaciji.

Razlika je ogromna u kvaliteti izbora na toj poziciji i ostalim pozicijama, nitko ne traži da dovedeš Chrisa Paula koji će sam osvajati titule, ali pronađi pristojnog razigravača koji će ti povezati redove i s kojim ćeš izgledati pristojno i konkurentno. Trenutno to nemaš, ne znači da nećeš imati u budućnosti, ali trenutno to moraš napraviti.

Zakopajte taj ego i djelujte u dobrom smjeru za hrvatsku košarku. Ovo što sada radite nije dobro i točka. Zašto kod nas sve mora biti tako komplicirano? Kada se tražio izbornik nudila su se otvoreno jaka imena, ali mi smo išli s domaćim rješenjem. Kada se pokrenula priča o stranom playju, nudila su se također vrhunska imena, ali takvi nama ne trebaju.

Zbog svega toga i jesmo tu gdje jesmo. Reprezentacija igra na individualnu kvalitetu, nema tri uigrane akcije, a kada se upisuju takvi porazi, slijede isprike kako nismo imali igrače na raspolaganju, kako nije bilo dovoljno vremena, kako svi danas igraju košarku... Pa igrajte i vi, nitko vam ne brani.

Ovo nije dobro. Imate još Europsko prvenstvo ove godine, a nakon toga ne znam što ćemo i kako ćemo. Hoće li Hrvatska u uvijek neugodnom drupštvu Iraca i Ciprana izboriti sljedeću rundu kvalifikacija za Europsko prvenstvo? E to bi bila šamarčina i prokopavanje novog dna. Za to bi trebali hilticu, ali naći će se. Bar smo je dosad nalazili. 

FOTO: HINA/Damir SENČAR