Od Australije do Australije

Kada je hrvatska reprezentacija u pitanju, uvijek se uvjeravamo da možemo napraviti velike stvari. Uvjeravamo i vjerujemo. U rukometu, vaterpolu, nogometu, hrvatska reprezentacija stalni je sudionik najvećih natjecanja, čekali smo da se tom društvu priključe i košarkaši. Napokon smo dočekali.

1996. godine na Olimpijskim igrama u Atlanti poraženi smo u četvrtfinalu od Australije. S tom Australijom odigrat ćemo i prvu utakmicu na Olimpijskim igrama u Pekingu i izbrisati neuspješni ciklus "od Australije do Australije". Možda je sudbina tako htjela, Australija nas je ispratila s velike scene pa da nas Australija otprati na veliku scenu.

Zahvaljujući "Justinu", DSF-u i BHT-u svjedočili smo povratku Hrvatske u svjetsku košarkašku elitu. Zahvaljujući njima, ne i državnoj televiziji. Ako pratite, živite ili radite košarku duže vrijeme, onda vas ovo ne čudi, košarka je već dugo vremena "zadnja rupa na svirali" naše dalekovidnice, televizije koja je javna, a ne komercijalna ili se zakon možda u međuvremenu promijenio? Dok neki sportovi dobivaju najavne, odjavne, dnevne, tjedne, mjesečne emisije, košarka se uvijek poprati, ako se poprati, onako - ajde da odradimo.

Nije nas začudilo, ali nas je jako razočaralo. Objašnjenja o skupoći ili nezainteresiranosti gledatelja su samo fraze. Na osnovu čega je utvrđeno da neće biti zainteresiranih za pogledati utakmice hrvatske košarkaške reprezentacije koja se bori za plasman na Olimpijske igre? S druge strane točno se znalo da će biti zainteresiranih za pogledati baš ono što je moralo neodgodivo ići u tom terminu i to nimalo jeftinije nego što su bile ove kvalifikacije? Da, svi su bili nezainteresirani za hrvatsku košarkašku reprezentaciju, o tome svjedoči i konstantno "pucanje streamova" dok smo gledali prijenose. Mora da su silni Česi i Bugari nagrnuli pogledati hrvatske protivnike pa je samo na tekmama hrvatske reprezentacije sve "pucalo".

No, to je završena priča, ili tako samo mislimo jer se sada na udaru našao i komentator Slavko Cvitković koji je sankcioniran zbog dodatka na kraju izvještaja "šteta što to niste vidjeli". Sorry Slavko, ne znam zašto si to uopće rekao kada smo svi nezainteresirani. Možda ti nisu rekli, ali smo nezainteresirani. Znaš za ubuduće, prvo pitaj što je market..., ovaj, kugla rekla pa onda nećeš takav grijeh napraviti.

Bili zainteresirani ili ne, moramo se nakloniti ovim momcima i stručnom stožeru. U Ateni su odigrali sjajno. I malo više od toga. Sa svakom minutom igrali su sve bolje i uistinu su pokazali kako imamo pravo na nadu i na tako velikoj smotri kao što su OI. Slavlje hrvatskih igrača na centru nakon pobjede protiv Njemačke, šteta što to niste vidjeli. Dočarat ćemo vam, zamislite si samo sliku slavlja nakon pobjede protiv Španjolske na Eurobasketu prošle godine. Tako je otprilike izgledalo.

Nemamo prilike često gledati slavlja naših košarkaša, nemamo ih priliku niti dočekivati kao što imamo neke druge sportaše, jednostavno nije bilo vrhunskog rezultata. Sve do sada. Plasman na OI uistinu je velik doseg, pazite, tamo je 12 najboljih reprezentacija sa svih kontinenata. Nadamo se da ćemo nakon Pekinga dočekati i košarkaše, dočekati ih na Trgu Dražena Petrovića.

U Ateni smo vidjeli obranu koja je graničila sa savršenstvom u dobrim dijelovima utakmica. Za potpuno savršenstvo nedostaje nam dominantan centar koji će zatvoriti reket i pokupiti one lopte koje su prečesto završavale u rukama protivnika, No kako je turnir odmicao, tako su i one sve rjeđe odlazile protivnicima, obrana se prlagodila tako da su i naši bekovi uzimali dosta skokova koristeći odlično građenje visokih igrača. Obrambeno smo vidjeli savršenu igru vanjske linije koja je protivniku stalno bila na ruci i na liniji dodavanja. Kada tako igrate, onda protivnik gubi samopouzdanje, protočnost napada je sve slabija, sve više se solira i sve više voda ide na naš mlin. Nema sumnje, obrana je forte ove reprezentacije.

Ono što nas veseli je da još nije viđeno najbolje napadačko izdanje ove reprezentacije. Marko Tomas, znali smo da može, ali ovo što je odigrao u Ateni u napadačkom smislu je sjajno. Svaka čast, najbolje Tomasovo razdoblje u reprezentaciji. Ne treba zaboraviti da je Zoran Planinić bio daleko od svojih 80 posto, a gdje je još 100 posto. "Planinu" su mučile ozljede i viroza i u Pekingu će biti tek onaj pravi. A zna se koliko nam je Planinić važan.

Kus je igrao sjajnu obranu i bio jak adut u napadu, Marko Popović nije imao naštimanu ruku i on nam je još veliki prostor za napredak, Roko Leni Ukić je sve bolji i sigurniji. Sjajan posao u obrani je radio Marin Rozić, naši visoki igrači Prkačin, Lončar, Banić, Nicević, Barać, svaki posebno pokazali su se kao čvrst oslonac. Nadamo se da ćemo u Pekingu imati i Damira Markotu kojeg je ozljeda zaustavila, na našu nesreću jer je "Šveđo" i tijekom završnice sezone i tijekom priprema uistinu bio sjajan.

Koliko smo ih nabrojali? 12. 12 igrača sposobno je u svakom trenutku dati veliki doprinos. Malo koja reprezentacija ima tako dugačku klupu, dobar dio reprezentacija koristi 9-10 igrača, ali ovdje svih 12 može se nadati da će započeti ili završiti utakmicu.

Dovesti ih u takvo stanje nije lako, a za to zasluge ima Jasmin Repeša sa stručnim stožerom. Za nas je "Jasko" uvijek bio u Topu 3 europskih trenera, a kakav je stručnjak vide i laici. Nije samo stvar u slaganju igre već i stvaranju kemije, a to mu je uspjelo i zbog toga je tako uspješan. Koliko smo puta na velikim natjecanjima vidjeli našu reprezentaciju u "luzerskom" izdanju kako gubi dobivene utakmice ili pak ne zna završiti preokret? S Repešom smo u godinu dana dobili dvije utakmice koje bismo ranije vjerojatno izgubili. Španjolsku na Eurobasketu i Njemačku u Ateni. Španjolcima je presudio Tomas tricom za pamćenje, a protiv Nijemaca bila je mirna ruka sa slobodnih bacanja kada su se Nijemci posve vratili. Kusova, Tomasova, Popovićeva. Samopouzdanje je važno, a Repeša je to ovoj reprezentaciji usadio.

Sjećate li se Repešinih riječi kada je dolazio na klupu Hrvatske? Eurobasket je važan i kratkoročan plan, ali dugoročan plan su Olimpijske igre u Pekingu... Plan je ispunjen, no ambicije rastu. Može li Repeša kreirati čudo i odvesti Hrvatsku daleko i u Pekingu? Može, naravno da može, ova reprezentacija ima i kvalitetu i karakter, neće se predati niti pred jednim protivnikom... Pitajte Nowitzkog...