Od nogometaša i vaterpolista do neslućenih košarkaških visina

"Ponekad u životu ne biraš trenutak. On izabere tebe."

Bile su uvodne riječi oproštajne poruke Bojana Bogdanovića koji je nakon dosta problema s ozljedama zadnjih godinu dana odlučio reći zbogom aktivnom igranju košarke. Još od travnja 2024. nije kročio na košarkaški teren, polako su se počele skupljati godine i taj je trenutak došao. Trenutak koji, prije ili kasnije, mora doći u karijeri svakog sportaša.

Bojan je još od djetinjstva bio sportski tip pa tako do danas još uvijek postoji njegova članska iskaznica u arhivi Škole nogometa mostarskog Zrinjskog. S 14 godina igrao je već za seniorsku ekipu vaterpolskog kluba Jadran Neuma gdje ga je vodio trener Srđan Zekan. Oba sporta su mu i danas velike ljubavi.

Ipak, glavni razlog njegovog prelaska u košarku s 15 godina sigurno je bio njegov otac Mario koji je zabio prve poene za HKK Zrinjski u jednoj službenoj utakmici, itekako burne 1992. godine. Svoj talent iskazivao je u školskoj dvorani na Bijelom brijegu gdje nije bilo ni parketa, nego se igralo na betonskoj podlozi.

Jako brzo privukao je pažnju Real Madrida koji ga je već 2005. godine doveo u svoje redove, ali odmah i ostavio na posudbi u Zrinjskom. S obzirom na uvjete u Mostaru, srećom su ga uspjele zaobići ozljede. Četiri godine proveo je u kadru Kraljevskog kluba, ali uglavnom igrajući za drugu momčadi u nižem rangu, nakon čega je jednu sezonu bio na posudbi u Murciji.

Povratak u Cibonu pod vodstvom Velimira Perasovića pokazao se kao puni pogodak i dvije sezone provedene pod Tornjem itekako su odredile daljnji tijek njegove karijere. Bojan je izabran kao 31. pick drafta 2011. godine, nekoliko dana nakon potpisa za Fenerbahče. U Turskoj je u tri sezone osvojio sve što se moglo osvojiti i ostao u lijepom sjećanju vatrenim navijačima.

Uslijedio je odlazak "preko bare" u Brooklyn Netse gdje je proveo dvije i pol sezone. Nakon kratke epizode u Washington Wizardsima, postao je važan dio Indiana Pacersa za koje je u sezoni 2018./19. ubacivao 42.5 posto za tricu, da bi bogatim potpisom za Utah Jazz postao je prvi hrvatski košarkaš sa zaradom od preko 100 milijuna dolara.

Iako je statistički kasnije najbolje partije pružao u Detroit Pistonsima, svoju najbolju košarku definitivno je igrao u Salt Lake Cityju. Tijekom sezone 2022./23., postao je najbolji hrvatski strijelac u NBA ligi, prestigavši velikog Tonija Kukoča.

U svakoj novoj sezoni Bojan je dodavao nove elemente u napadačkom arsenalu i postao velika muka za protivničke obrane. Posebno u vremenu igranja u Detroit Pistonsima i Utah Jazzu gdje je redovito "trpao" preko 30 poena, a Denver Nuggetsima je jednom prilikom zabio 48 koševa.

Bojan je bio pravi primjer kako se radom, trudom i odricanjem, uz neizostavan talent, može napraviti jako puno. Od igrača koji je u NBA ligi "ćoškario" u kutu i čekao loptu, do igrača koji je u svojim kasnijim sezonama preuzimao odgovornost i ubacivao važne šuteve za pobjedu.

Odigrao je 719 utakmica u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta i u prosjeku bilježio 15.6 poena, 3.6 skokova i 1.7 asistencija uz 48 posto šuta iz igre i 39.4 šuta za tricu. Samo u svojoj prvoj NBA sezoni nije u prosjeku imao dvoznamenkast broj koševa.

U svom oproštajnom pismu posljednje paragrafe ostavio je reprezentaciji. Onoj istoj reprezentaciji kojoj je davao zadnje atome snage svakog ljeta nakon naporne sezone. Žalosno je uopće pričati koliko je igrača uzimalo slobodna ljeta iz razno raznih razloga, uz isprike na koje se može samo zakolutati očima.

U retrospektivi, gledajući cijelu karijeru, Bojan Bogdanović najbolji je hrvatski košarkaš još od Tonija Kukoča i Dine Rađe. Čarobni uspon na taj Mount Everest, osvajanje medalje s reprezentacijom, ostao je nedosanjani san. A dva puta bio je itekako blizu tom ostvarenju.

Na Eurobasketu u Sloveniji 2013. godine, Bogdanović je ubacivao 17.4 poena po susretu i bio uvršten u najbolju petorku turnira gdje je Hrvatska završila na četvrtom mjestu. Tri godine kasnije, Hrvatska je iznenadila sve i preko kvalifikacijskoj turnira, preko Italije i Grčke, izborila plasman na Olimpijske igre u Riju.

Mostarac je bio najbolji strijelac cijelog olimpijskog turnira s 24.8 poena u prosjeku, a Hrvatska ostala zamalo prekratka u četvrtfinalu protiv Srbije (86:83). Snovi o olimpijskoj medalji isparili su u magli razočaranja i nikada se nisu vratili.

Babo Beretta završio je briljantnu karijeru prije nego je to htio, ali ponekad u životu ne biraš trenutak. On izabere tebe.