Rezultat odraz (ne)kvalitete

Na svakakve šamare navikli su navijači hrvatske košarkaške reprezentacije, a puno toga lošeg što se događa u hrvatskoj košarci iskočilo je na površinu u ova dva kvalifikacijska dvoboja protiv Nizozemske i Italije. Problemi nisu tu od jučer ili danas, oni su tu već predugo i ne postoji jasna strategija kako ih riješiti. Godinama slušamo iste priče, pa i pišemo iste tekstove, ali pomaka nema.

Ovo što se dogodilo u prva dva kola kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo šok i iznenađenje je samo za one koji ne prate toliko košarku. Već letimičan pogled na roster koji je Ivica Skelin odlučio koristiti u ova dva susreta dao je naslutiti kako neće dobro završiti. Pala je odluka kako će se tvrdoglavo odustati od pomoći niza iskusnijih igrača koji su mogli igrati i s kojima bi Hrvatska izgledala drugačije, a sve nauštrb populističkog "pomlađivanja" reprezentacije.

Za bilo kakvu racionalnu odluku o pomlađivanju, opet moraš imati nekoliko korisnijih igrača s imenom koji bi bili nositelji i olakšali tim mlađim igračima posao. Hrvatska to nije napravila nego se pouzdavala u neku lažnu širinu. Te širine jednostavno nema, a zašto nema, odgovor bi trebala ponuditi struka.

Međutim kada je hrvatska košarka u pitanju, tu konkretnih i nedvosmislenih odgovora nikada nema. Uvijek netko nedostaje i ne može ili ne želi igrati. Mora se jednom otvoreno i poimence objasniti zašto neki igrači nisu na popisu, zašto su otkazali i to mora doći sa službene strane, od čelnika Saveza ili izbornika. XY igrač ne želi igrati za reprezentaciju iz tog i tog razloga, više ne računamo na njega. I točka. Barem bi se znalo koga više ne trebamo gledati u kontekstu reprezentacije, ne samo danas nego i u budućnosti. U tom slučaju ne bi se događalo da oko pojedinog igrača imamo pet verzija zašto nije tu, pričanje u natuknicama od strane čelnika i uostalom niti samim igračima ne bi bilo tako lako iz banalnih razloga otkazivati nastup i tako si zauvijek zatvarati vrata reprezentacije.

Tako niti danas nemamo pravo, konkretno i jasno objašnjenje za dio igrača zašto nisu bili u reprezentaciji. Za dio znamo, struka je procijenila da su "prestari", a ne bi bilo ništa čudno da ti "starci" dođu čupati Hrvatsku u veljači iz problema u koje je ušla. Realno, tko može staviti ruku u vatru da ova reprezentacija može svladati Nozozemce i Rumunje u tom razdoblju?

Problem je stvoren potpuno nepotrebno, a cijela priča krenula je još prije Europskog prvenstva. Sjetimo se otkazivanja NBA igrača, sjetimo se već tada naricanja i kukanja s kojim ćemo rosterom igrati u kvalifikacijama i za kraj sjetimo se kako je sve u Turskoj završilo. Ili bolje, nemojmo se prisjećati.

Nakon što je Aco otišao, vrući krumpir bačen je u ruke Ivici Skelinu, onom koji je bio kandidat za izborničko mjesto samo onim ljudima koji su usko povezani s čelnicima Saveza pa su tako uopće dobili ideju Skelin-izbornik. Jasno je da ne možeš za ove kvalifikacije očekivati neko veliko trenersko ime na klupi, ali možeš barem jedno od samostalnosti pokušati izaći iz te ljušture velikih hrvatskih saveza i početi birati trenere na osnovu kvalitete, a ne na osnovu razmišljanja kako je hrvatski trener najbolji jer je najposlušniji i najjeftiniji.

E tu se svima stvara problem. Takvog trenera trebaš platiti i takvom treneru popisi ne prolaze kroz nikakve filtere. Jedan bivši trener u mladim selekcijama off the record pričao je kako su se slagali popisi, križala i dodavala imena što u biti i nije nešto što me iznenadilo, dovoljno je bilo pogledati nastupe mladih selekcija posljednjih godina. To se događalo ranije, ali tko se može zakleti da danas vlada potpuna autonomija.

Gdje je Skelinova krivica za ove poraze? Definitivno u loše vođenoj utakmici u Nizozemskoj, a ako je slagao samostalno popis i u popisu igrača. Uz svo poštovanje prema igračima koji su nastupili, ne možeš očekivati da će ti pobjedu donijeti igrači koji nisu niti blizu neke više razine, koji niti nemaju tako visok plafon i nisu među nositeljima igre u svojim klubovima. Oni koji i jesu, ipak igraju u klubovima niže klase.

Kao vrhunac svega dođe ti izbornikova izjava kako protiv Italije Hrvatska praktički nije imala šanse jer je Italija puno puno bolja. Odmah se postavlja protupitanje - je li Hrvatska napravila baš sve što je mogla da bi smanjila tu razliku u kvaliteti i imala šanse? Nije. Definitivno nije.

Igračima se nema što predbaciti, oni su se trudili, ali možeš se truditi koliko hoćeš, ako nemaš dovoljnu kvalitetu za zaustaviti protivnika. Već dugo stoji dojam kako oko reprezentacije baš nitko nije vjerovao u start 2-0 i svi su se nadali u 1-1. Neshvatljiva mi je malodušnost u Savezu po pitanju hrvatskog odlaska na Svjetsko prvenstvo. U vrhu Saveza MORAJU vjerovati kako će Hrvatska proći na Svjetsko prvenstvo i moraju širiti optimizam. Oni MORAJU osigurati da Hrvatska igra s najboljom mogućom postavom u svakom trenutku.

Je li ova skupina neprolazna? Naravno da nije. Nije popularno zazivati starije igrače, ali ako su oni bolji od ovih koji su bili u reprezentaciji, onda oni i moraju igrat. Zašto? Zato što neće oduzeti mjesto nekom budućem nositelju igre, pomoći će u ostvarenju rezultata i spriječiti potop koji se nazire.

Logika je jasna, moraju igrati najbolji u tom trenutku ako želiš neki rezultat. Ovaj sastav teško je nazvati i "razvojnim za budućnost" jer oni koji će nositi Hrvatsku u budućnosti, bit će na raspolaganju sredinom godine., a samo dio onih koji su tu bit će pomoćna radna snaga.

U Savezu već jučer moraju početi raditi na tome da Hrvatska u što boljem stanju dočeka veljaču i lipanj. Jednostavno moraju osigurati Hrvatskoj ta naredna dva kruga kvalifikacija da igra u što boljem sastavu. Ne populističkom s nekim novim simpatičnim imenima već s onim igračima s kojima će se upisati te pobjede. I već danas treba početi raditi sve da igrači koji nastupaju u NBA ligi budu na raspolaganju reprezentaciji.

Ako se nastavi u ritmu ima vremena i lako ćemo, može se vrlo lako dogoditi da Hrvatska uopće ne prođe u sljedeću rundu kvalifikacija. Nezamisliv scenarij? Baš i nije, dapače. Još jedan skroman roster i problemi s Rumunjskom i Nizozemskom pa serija uobičajenih otkaza NBA igrača i onda u završnu bitku s tankim rosterom.

Ne očekujem neke velike pomake u radu s mladima, kao što mi reče jedan trener iz manje sredine "još uvijek je važnije pobijediti 100 razlike nas u selu nego pokazati napredak u svim segmentima igre". Ta izjava puno toga ocrtava, a kako se radi i kako se radilo pokazuju brojni primjeri velikih talenata u europskim okvirima u mlađim selekcijama koji danas nisu niti blizu onog gdje su trebali biti pa uostalom i putešestvije mladih hrvatskih selekcija po B divizijama i veliki okršaji s Moldavijom i sličnim velikanima.

Zato očekujem napredak u pogledu A reprezentacije, ipak je tu izlog i savezi često svoj rad vrednuju kroz najbolje selekcije. Valjda je sada svima jasno da tvrdoglavljenje i guranje politike koja ne daje rezultat ne može proći i da će na kraju patiti rezultat. Budućnost neće, teško da je itko nakon ove dvije utakmice postao bolji igrač. Svi će se oni vratiti u svoje klubove i tamo se dalje formirati. Nakon ovih tjedana dana nisu niti bolji, a niti lošiji nego što su bili. Međutim rezultat reprezentacije je puno lošiji nego što je trebao biti.