Samo Hezonja zna u čemu je konkretno problem s reprezentacijom

Gdje je puklo između Marija Hezonje i hrvatske košarke, znaju samo Hezonja i ljudi iz Saveza. Međutim situacija nije normalna i to već dugo vremena. Iz Saveza oblijeću oko Hezonje i pokušavaju nekako stupiti s njim u kontakt, ali više od godinu dana kontakta nema, a sada je definitivno puklo.

Odgovarajući na pitanje navijača na društvenim mrežama zašto ne igra za Hrvatsku, poručio je: "Zato jer sam umoran i ne da mi se."

Je li Hezonja mislio ozbiljno ili ne, sami procijenite, ali činjenica je da se već predugo ponaša kao da nije dio hrvatske reprezentacije ili kao da ne želi biti njen dio.

Izbornici i HKS nikada od Hezonje nisu dobili decidirano ne. Nikada nije otvoreno rekao i poručio neću igrati za reprezentaciju, razlozi su ti i ti, završimo tu priču. Pa čak da se to i dogodilo, sve strane znale bi na čemu su. Ovako, povremeno provlačenje preko društvenih mreža nekih natruha da bi ipak mogao zaigrati za reprezentaciju pa nejavljanje izborniku i ljudima iz Saveza, nije ozbiljno.

Čak i sama objava i dalje nije nikakav službeni stav Marija Hezonje već se može tumačiti na razne načine, ali jasno je kako se ona percipira kod većine navijača i kakav efekt ostavlja. Ako Veljko Mršić i nije ranije prelomio oko Hezonjinog sudjelovanja u reprezentaciji, tu je.

Hrvatska nema taj luksuz da se može odreći bilo kojeg igrača. Mario Hezonja je svestran igrač koji bi bio od velike koristi Hrvatskoj i velika je šteta što se ta priča tako raspliće.

Mario je izabrao svoj put, pokušava se probiti u NBA ligi, karijera mu je u potpunosti usmjerena prema tome, ali postoji barem onaj dio nekakvog zdravog odnosa u kojem se održava kontakt s reprezentacijom i odgovara na pozive. Pa makar za objasniti situaciju. Niti LeBron James ne drži Amerikance u neizvjesnosti hoće li ili neće biti dostupan.

Od Olimpijskih igara u Riju 2016. godine nije bio u reprezentaciji, a bilo je prilika. Igranje u NBA ligi pa onda i u reprezentaciji, nije jednostavno, poremeti vam i ulazak u sezonu i s neke strane se razumije igrača koji se bori za ugovor. Međutim to nije predstavljalo problem niti Bojanu Bogdanoviću, niti Dariju Šariću, pa niti Ivici Zupcu kojem su tek Lakersi jednom spustili rampu, a dostupan je bio i Dragan Bender.

Ako je vjerovati izborniku, ključni je problem komunikacija i to nije prvi put. Kratki susret u Las Vegasu koji je bio više slučajan nego planiran i poruka - čujemo se, ali očito s figom u džepu. Kasniji pokušaji kontakta nisu bili uspješni i jedino što je mogao Mršić napraviti je prelomiti i reći Hezonju neću zvati u reprezentaciju.

Kakav je bio Marijev plan, to nitko ne zna. Što da ga je Mršić jednostavno stavio na popis reprezentativaca bez ikakvog kontaktiranja, samo s porukom prema klubu okupljanje je tada i tada? Bi li onda došlo do kontakta i otkaza ili se jednostavno ne bi pojavio ili bi pak došao? Nikada nećemo saznati. Ali to ne bi bilo ozbiljno, izbornik mora biti u kontaktu s igračima i znati na koga i koliko može računati.

Na žalost, priča oko Marija Hezonje u reprezentaciji je završena. Moglo je drugačije ili barem na drugačiji način. Hezonja je inteligentan dečko kojem ne kreiraju drugi karijeru već to čini sam. Prošao je puno toga od mladih dana, nerijetko je isticao kako mu je čast igrati za reprezentaciju, proslavljao uspjehe hrvatskih sportaša i baš zbog svega toga situacija je vrlo zbunjujuća.

Ništa se ne događa slučajno i zato njegove razloge nećemo znati sve dok Mario sam ne odluči progovoriti u čemu je konkretno problem. A problem sigurno postoji, nije baš toliko umoran.