Uličnom košarkom do Reala

Rijetki su mu davali puno šanse za ubacivanje među 12 putnika za Španjolsku, ali je Mario Stojić u Bormiju i na Svjetskom kupu pokazao koliko može pomoći Repešinoj reprezentaciji. Stojić je jedan od onih košarkaša koji nisu uspjeli juniorsku vrijednost pretočiti i na seniorskoj razini, ali mu se sve vraća sa 27 godina. Na klupskoj pozornici je to španjolska Menorca, dok je u reprezentaciji svakim danom sve bliže putu u Sevillu i Madrid.

Ništa od toga ne bi bilo da sa 12 godina Stojić nije počeo s uličnom košarkom na ulicama Mannheima. Upisivanje u klub je potvrdilo potencijal te je sa 16 godina odlučio kako će svoju kvalitetu pokazivati u hrvatskom, a ne u njemačkom ili američkom dresu. Odrazilo se to već 1998. godine u bugarskoj Varni, gdje je s Andrijom Žižićem odveo Hrvatsku do srebra. "Mi smo bili generacija sa Španjolcima, tako da smo napravili najbolje što smo mogli.", priznat će Stojić jer se radilo o Pau Gasolu, Juanu Carlosu Navarro i Felipe Reyesu.

U Hrvatskoj je nakon Rijeke i trenera Šestana stigao u Trnsko, gdje ga je dočekao Pepsi Božić i na velike vrata uveo u seniorsku košarku. Tri sezone čekanja se vratilo u posljednjoj, kada je u prosjeku ubacivao 22 poena po susretu, a prepoznali su to i skauti talijanskog Benettona, gdje je aterirao za sezonu 2001/2002. "Za tadašnje pojmove, bio je to velik transfer. Uzeli smo naslov prvaka Italije, ali se nisam vratio na pravi način nakon ozljede. Nakon dolaska Ettore Messine se nisam najbolje snašao i otišao sam u španjolski Alicante.", kaže Mario o svojoj talijanskoj fazi.

Dobre predstave u Alicanteu odvelo je hrvatskog košarkaša u redove velikog Real Madrida, ali nakon sezone bez pravog rezultata, na klupu kraljevskog kluba je sjeo Božidar Maljković. Prvi dojam o Stojiću nije bio najbolje te je bivši mrav potražio novu sredinu. Kao idealna prilika se ukazala Menorca, otočić od 50-tak tisuća stanovnika, koji je ljeti centar elitnog turizma.

"S pet tisuća prodanih godišnjih ulaznica, Menorca je idealan klub za igranje za publiku. Podrška je tu i kad se gubi, a na svakoj utakmici nas nose.", priča Stojić o klubu, koji je, uz Real Madrid, jedini na čijim utakmicama se održavaju govori igrača. "U posljednjoj sezoni, pogotovo u drugom dijelu smo igrali odlično i uspjeli smo ostati u prvoj ligi.", dovršava priču o sadašnjem i budućem klubu.

Pogled na reprezentativni dio karijere otkriva brojne uspjehe sve do seniorske razine. Osim već spomenutog "bugarskog" srebra, došla je "portugalska" bronca, kao i srebro u Japanu 2001. godine. "Imali smo visoko vodstvo protiv Amerikanaca u finalu i nismo izdržali do kraja.", prisjetio se Mario japanskog uspjeha. Od tad je kao trinaesti igrač ispao s popisa Nevena Spahije, dok je pogled na sadašnju reprezentaciju puno povoljniji.

"Moram priznati da sam ja optimist pred Europsko prvenstvo. Skupila se dobra momčad, sve su to pozitivni momci i nema nikakvih iskakanja.", ocijenio je trenutačnu reprezentaciju na okupu u Selcu. Stojić je u dosadašnjim susretima pokazao kako donosi mirnoću i iskustvo, a osim dobrih napadačkih rješenja, potvrdio je tezu kako se radi o vrlo kvalitetnom krilnom igraču kada je riječ o obrambenom segmentu. Ponudio je jake argumente kako bi se njegovo ime našlo na popisu putnika za Španjolsku, a red je na izborniku Repeši da kaže konačno "da" kako bi akcija "Španjolska" mogla početi i za Marija Stojića.