Zadranin kojeg morate voljeti

Nikad nije bilo sporno, a i sam Marko Popović će to potvrditi, da je tata Petar najzaslužniji što mu je sin izabrao košarku kao životni put. A što se drugo i moglo očekivati kad je odrastao u košarkaškoj obitelji u «najkošarkaškijem» gradu na svijetu. Zanimljivo, svoje prve ozbiljnije košarkaške korake Marko je napravio u kadetima Cibone. Otac je u to vrijeme igrao za Benston, pa je i on otišao u Zagreb s njim. Kadetski staž kasnije je nastavio u Zadru, a nakon toga i juniorski.

Sljedeća postaja u njegovom košarkaškom putu bile su Sjedinjene Američke Države i Southern Idaho. Tamo je igrao juniorsku ligu i s tim koledžom osvojio naslov prvaka. Ponudili su mu ugovor u trajanju od osam godina da tamo ostane, ali Marko je imao drukčiji plan – povratak doma.

I nije mu dugo trebalo da postane novi idol Tornada. U prvoj profesionalnoj sezoni u Zadru donio je tom klubu naslov prvaka regionalne lige. Svi još pamtimo dramatično polufinale u Ljubljani protiv Crvene Zvezde i asistenciju za Kanađanina Meeksa koji je donio pobjedu, te briljantno finale protiv favoriziranog Maccabija. «Mali Pop» je u te dvije utakmice zabio 57 poena.

Foto: MINA

Zadarski ljubitelji košarke bili su svjesni da takvog genijalca neće moći dugo gledati u Jazinama. Njegove veličanstvene partije u zadarskom dresu nisu ostale nezapažene niti izvan granica naše države, te je tako ubrzo završio u španjolskoj Pamesi. To mu je i najgore iskustvo u dosadašnjoj karijeri jer nikako nije uspijevao dobiti priliku koju je apsolutno zaslužio. Jasno je bilo da pod hitno mora otići u drugu sredinu, ali ono što navijačima Zadra ni danas nije jasno je zašto je baš to morala biti – Cibona. U Draženovom domu je igrao više nego u Valenciji, ali ni tu nije dobio onu ulogu za koju je predodređen – ulogu vođe.

Sezonu 2005/2006. odradio je u Turskoj. Efes Pilsen je napravio puno te godine, osvojen Kup i četvrtfinale Eurolige, ali Zadranina je dosta kočila ozljeda koju je zadobio nakon što mu je Nikša Prkačin pao na koljeno. Ipak, Marko tvrdi da će tu sezonu pamtiti po dobrom i da je to njegova prva prava sezona van Hrvatske.

Foto: Dario Dodić

Čini se da je nakon svih tih lutanja sada konačno pronašao sredinu po svom ukusu. Kaunas je grad u kojemu je košarka zakon i to ga jako podsjeća na njegov Zadar. Žalgiris je veliki klub koji igra Euroligu, a koji mu je dao ovlasti u igri kakve je jedino imao u Zadru. Navijači ga obožavaju, što i ne čudi s obzirom na način na koji on igra košarku. Uvijek je bio takav, nijedna ulaznica nije preskupa ako je on na parketu…

Reprezentacija mu je uvijek bila poseban motiv i posebna priča. S obzirom na njegovo poimanje košarke, posebno reprezentativne košarke, spreman sam se okladiti da Marko Popović neće biti «umoran i iscrpljen» ni s 30 godina ako ga izbornik tada pozove. Jednostavno tako je odgojen. Uostalom, za časopis «Hrvatska košarka» je izjavio:

Foto: Sanja Raičković

-Jedina stvar koju mi za dobre igre u Španjolskoj moramo napraviti jest – odazvati se. Svi smo se mi dobrano okoristili mlađim reprezentativnim pogonima, vrijeme je došlo da nešto i vratimo!

Uvijek takav, možeš ga samo voljeti. I mrziti, dodao bi poneki Zadranin koji mu još nije oprostio avanturu u Ciboni, duboko u sebi svjestan da je to samo zato jer ga je toliko volio. Jedan od rijetkih koji još igraju košarku na taj specifičan način. Nijedna ulaznica nije preskupa ako je Marko Popović na parketu….