Zašto nižemo poraze i trebamo li se naviknuti na to?

Fiba sa sustavom kvalifikacija sigurno ne ide na ruku i ima dio krivnje za rezultate u kvalifikacijama. Međutim, isto ili još puno više utječe na sastave velikog broja reprezentacija koje imaju puno više igrača koji ne mogu participirati u kvalifikacijama, pa unatoč tome uz poneka mala posrtanja uspješno završavaju kvalifikacije.

Iako je s izbornicima bilo lutanja, iako je bilo nelogičnih odluka samih izbornika u izboru petorki i taktičkih postavki u određenim utakmicama. Najnoviji primjer je postava koji je u zadnjim minutama utakmice sa Švedskom postavio Damir Mulaomerović, tri visoka i bez playmakera (Branković, Zubčić, Šakić, Krušlin, Smajlagić). Ipak izbornici zbog vrlo kratkog vremena priprema nisu u mogućnosti uigrati ekipu i postaviti pravu hijerarhiju na terenu, pogotovo kada preuzmu ekipu neposredno prije natjecanja. Svakako dio krivnje ide na izbornike, međutim ni oni nisu srž problema.

Leži li onda problem u igračima koji nisu dovoljno kvalitetni u odnosu na protivnike. Kada igrače koje su izbornici koristili u ova dva ciklusa kvalifikacija za svjetsko prvenstvo usporedimo s igračima reprezentacija s kojima smo se susretali, razlika u vrijednosti igrača i razine na kojoj se natječu je uglavnom podjednaka ili je pak na našoj strani. Bilo je loših igara i nesnalaženja, ali to je normalno kada se neki igrači na okupljanju po prvi put upoznaju, a da ne govorim o poznavanju na terenu.

Dakle ako glavni uzrok problema nije FIBA, nisu izbornici ni igrači, gdje onda leži glavni razlog neuspješnih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo? Ostaje samo vodstvo saveza, točnije stručni savjet na čelu s predsjednikom istog i lutanja bez jasnog plana i smjera u kojem se želi ići.

Kako bih objasnio gdje je problem, moramo se vratiti nekoliko godina unazad i pogledati kakve su se odluke donosile od strane saveza. Trenutno vodstvo saveza je izabrano u studenom 2016. godine nakon vrlo uspješnog ljeta na IO u Riu, gledano iz današnje perspektive. Aco Petrović kao izbornik je nastavio voditi reprezentaciju i sljedeće godine na Eurobasketu, doduše nakon što se praktički sam imenovao izbornikom i tako povrijedio neke. Nakon Eurobasketa koji je iz današnje perspektive bio relativno uspješan, izbornik je smijenjen. Poraz u četvrtini finala nije bio glavni razlog, već je glavni razlog smjene bio osobni sukob Ace sa Stojkom i Dinom. Bilo je bitno smijeniti Acu iako ne postoji plan kako dalje i tko će biti novi izbornik, a novi sustav kvalifikacija je pred vratima.

Aco je više puta naglasio kako je imao posloženu bazu igrača za takav novi sustav kvalifikacija, bazu koju je postavio kroz prethodne godine na mjestu izbornika. Savez je postavio Ivicu Skelina za izbornika koji je prema naputku stručnog savjeta išao s potpuno novom pomlađenom reprezentacijom. Puno novih imena koji se međusobno igrački ne poznaju, a nemaju se kada uigrati, je rezultiralo porazima. Nakon početnih poraza savez prvo mijenja smjer pa se pozivaju nova imena. Još jedan poraz dovodi do smjene izbornika i ponovnu promjenu smjera. Novi izbornik Anzulović poziva još novih imena, a rezultat i igra izostaje jer opet nema uigranosti zbog međusobnog nepoznavanja igrača. Neprestana lutanja oko izbora igrača i još jedna promjena izbornika dovodi nas do bezuspješnog završetka kvalifikacija i slobodnog ljeta bez natjecanja reprezentacije.

Ljeto je iskorišteno za odigravanje ljetne NBA lige i turnira u Kini s bazom igrača na koje se može računati u kvalifikacijama za Eurobasket koje počinju na jesen. Tadašnji izbornik Veljko Mršić je na osnovu tog ljeta i uigrane baze igrača suvereno odradio kvalifikacije za Eurobasket. Bila je to naznaka da se konačno zna smjer u kojemu se ide i da postoji plan.

Uslijedile su kvalifikacije za Olimpijske igre u Splitu koje su završile kako su završile i nakon kojih su od strane saveza javno izrečene dosta teške riječi na račun izbornika. Iako su takve riječi bile točne, takve izjave se ne bi trebale izricati javno prije razgovora sa samim izbornikom. Savez je nakon toga Mršiću dao ultimatum da mora napustiti klupu Zadra, s čime pored ranijih teških riječi sigurno nisu pridonijeli dobroj i zdravoj atmosferi pred novu rundu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo.

Ulaskom u nove kvalifikacije ponovno se ušlo u drastično pomlađivanje i velika većina igrača koji su suvereno odradili prethodne kvalifikacije nije pozvana. Obzirom na okolnosti toga ljeta i ultimatuma izborniku, kao i način na koji je otišao Mršić je očito morao pod pritiskom saveza ići u takve drastične promjene igračkog kadra. Da se razumijemo, način na koji je Mršić otišao sigurno nije moralan s njegove strane. Drastične promjene u igračkom kadru rezultirale su neuigranosti i porazima u prva dva kola.

Zvuči poznato. Odlaskom Mršića i dolaskom Mulaomerovića ponovno se mijenja smjer i pozivaju su opet novi igrači i drastično se mijenja roster. Zvuči poznato. Ponovno se s novim igračima zbog neuigranosti gubi utakmica od Švedske. Opet zvuči poznato.

Nakon svega vrlo je jasno gdje je glavni problem neuspjeha u kvalifikacijama. Stalna lutanja i nepostojanje jasnog plana i smjera u kojemu se želi ići i graditi reprezentaciju. Pomlađivanje se radi postepeno uvođenjem par novih igrača u postojeći sustav za određeni ciklus. Lutanja i nepostojanje jasnog plana se odražava na nekoliko stvari pod okriljem saveza. Posljednje tri sezone u elitnom nacionalnom klupskom natjecanju gledamo tri različita sustava natjecanja.

Postoji jedna izreka koja kaže kako pametan uči na tuđim greškama, a budala na svojim. Naš savez nije naučio ni na svojim greškama iz prvih kvalifikacija. 

FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL