Zadnja šansa za "propjevati"

Konstatacija da je hrvatska košarkaška reprezentacija po prvi put nakon 16 godina ušla među 16 najboljih reprezentacija na svijetu samo će dijelom zadovoljiti naše apetite. Ipak, za puni uspjeh i zadovoljan pogled na Svjetsko prvenstvo u Turskoj, našoj reprezentaciji treba još jedan korak i plasman u četvrtfinale.

U osmini finala kao prepreka stoji - Srbija. Poletna, mlada momčad, srebrna na posljednjem Europskom prvenstvu u Poljskoj, momčad koja je osvojila prvo mjesto u svojoj skupini iako u prve tri utakmice nije imala na raspolaganju kapetana Krstića i najboljeg igrača Teodosića.

Upravo je Teodosić tip igrača kakvog Hrvatska nema već neko vrijeme. Iako se s 23 godine još uvijek smatra mladim igračem, Teodosić je u FMP-u, Olympiakosu i reprezentaciji izrastao u pravog vođu koji dobiva loptu kad je gusto i koji u takvim situacijama reagira odlično. Njegova energija i vodstvo stavljat će naše braniče na velike kušnje, a njegovo zaustavljanje odškrinulo bi nam vrata mogućeg iznenađenja.

A pobijediti Srbiju i plasirati se u četvrtfinale za ovakvu našu reprezentaciju bilo bi uistinu ugodno iznenađenje. Našim reprezentativcima nitko ne daje velike šanse za pozitivan rezultat danas, što bi im moglo i moralo poslužiti kao dodatan motiv za "propjevati".

Sa samostalnom Srbijom Hrvatska nikad u svojoj povijesti nije igrala, no dvaput smo se s njima sastajali na Europskim prvenstvima dok su bili "pomiješani" u državnoj zajednici s Crnom Gorom. Obje utakmice smo izgubili, 1997. u Badaloni 62:64 tricom Đorđevića s pola terena, 2001. u Antalyi 66:80. Osim tog podatka pesimizam budi i činjenica da eliminacijsku utakmicu nakon izlaska iz skupine nismo uspjeli pobijediti u šest posljednjih velikih natjecanja od 2001. do 2009.

Je li konačno došlo vrijeme za veliku pobjedu?