A sada po rezultat

Prošla sezona je zaboravljena. Bila je to sezona u kojoj baš ništa nije napravljeno dobro. Od posla prije sezone kada su se birali treneri i igrači pa do završnog dijela, a to je rezultat. Nije osvojen niti jedan trofej, a izuzev Kupa Krešimira Ćosića, nije se otišlo u finale niti jednog natjecanja. Poseno loše Cibona je odradila Ligu za prvaka gdje je u polufinalu ispala od euforičnih Splićana.

Iz kluba su stoga najavili potpunu rekonstrukciju i podizanje kvalitete momčad i to su napravili uspješno. U samoj upravi kluba došlo je do preraspodjele poslova, a prvi potez na parketu povučen je sjano. Doveden je Velimir Perasovć, odličan stručnjak koji se potvrdio radeći u Španjolskoj gdje je imao rezultat. U Tau Ceramici bi bio možda još i dan danas da nije imao zdravstvenih problema, dolje su ga navijači obožavali, a obožavaju ga i navijači Estudiantesa kojeg je prošle sezone spasio iz izgubljene situacije i ostavio ga u ACB ligi.

Perasović je postavio zahtjeve pred upravu što se tiče pojačanja i zahtjevi su mu ispunjeni. Uz određene probleme s Callowayom i Markotom odradio se pripremni ciklus, a što i koliko je napravljeno vidjet će se jednim dijelom već sutra protiv Hemofarma.

Prvi igrač koji je sletio u Savsku u ovom prijelaznom roku bio je Robert Troha. Troha je vrlo koristan i samozatajan igrač koji se dokazivao u slovenskoj košarci i nije jednom uništavao naše klubove u NLB ligi. Odličan šuter sigurno će dobro doći Ciboni i pokazat će da je napravljen dobar posao.

Nakon dovođenja Trohe, uslijedio je lov na reprezentativce. Nikša Prkačin prvi je dao pristanak i potpisao ugovor što je već naglasilo ambicije, a zatim su sletjeli i Damir Markota i Branimir Longin. Zatim se krenulo u posao dovođenja Davora Kusa, pregovori s Unicajom bili su dugački i sinusoidno se kretali. Jedan dan Kus je bio milimetar da bi već sljedeći bio kilometrima od Tornja. Međutim, pojačana Unicaja s novim trenerom na kraju je popustila i posudila Kusa Ciboni.

Već ova imena puno znače. Calloway je bio prvi stranac koji je doveden ovog ljeta, došao je kao nepoznanica, a vjeru u sebe pokazao je rekavši kako Ciboni ostavlja mogućnost raskida ugovora do početka studenog ako ne budu Zagrepčani zadovoljni. Kada vam igrač dođe s ovakvim samopouzdanjem, normalno je da ćete ga uzeti jer da ne vrijedi, teško da bi na to pristao. A Calloway vrijedi i ne vjerujemo da će ga se Cibona odreći.

Tijekom ovog tjedna u Savsku je stiglo još jedno veliko pojačanje. Rawle Marshall, prošlosezonski igrač Hemofarma, stavio je autogram na ugovor s Cibonom i jedna je od većih krađa u europskoj košarci ovog ljeta. Trebao je potpisati za bogati Himki, međutim zbog problema s putovnicom potpis je prolongiran, u međuvremenu se Himki pojačao još nekim igračima, a Marshalla je uzela Cibona. Sudeći prema onom što je pokazivao prošle sezone, Marshall je sjajan nadomjestak za Chrisa Warrena, usudimo se reći i jači igrač od Warrena.

Ne treba zaboraviti niti na Gorana Vrbanca koji se napokon oporavio i svi se nadamo da će se vratiti na stare staze i pokazati silni potencijal. Tu su i mlade snage predvođene Tomislavom Zubčićem čiji se talent mora iskoristiti.

Jedina zamjerka ide prema odlasku Warrena u Avellino. Bilo je jasno da će Warren otići iz Cibone, dugo se o tome pričalo, a posebno nakon dobrih igara prošle sezone kada je bio jedna od rijetkih svijetlih točaka, ali zar se baš morao pustiti u izravnog konkurenta za prolaz u drugi krug Eurolige. S Warrenom je Avellino puno dobio, uzeo je bio i Dickaua i činilo se da je otišao ispred Cibone, no srećom po nas, Dickau je otišao i ostavio Talijane u problemu.

Iz prošlosezonske momčadi ovdje više nisu niti Sam Hoskin, Damir Mulaomerović, Bariša Krasić i Corey Williams. Hoskin i Mulaomerović napadački su ispunili očekivanja, ali obrambeno nisu bili na razini Cibone i očekivan je bio razlaz. Krasić je igrao sporednu ulogu, jednako kao i Žorić koji je također otišao, a Williams je bio totalni promašaj.

U odnosu na prošlosezonsku Cibonu, ova je Cibona jača 30-40 posto u najmanju ruku. Momčad je sjajno izbalansirana na svim pozicijama i ako se dovede još jedan visoki igrač kako se najavljuje, bit će to sezona za pamćenje u to ne treba sumnjati. U nikad jačoj Euroligi Cibona sigurno može s ovakvom momčad i ovakvim stručnim stožerom u borbu za drugi krug. U regiji i hrvatskim natjecanjima je sigurno favorit.

Još jedna stvar je sigurna, prošla sezona se ne može ponoviti, ova momčad ne može onako loše igrati. Ostaje nada da će to shvatiti i navijači te da Domom Dražena Petrovića neće dominirati škripanje tenisica. I čak i u slučaju poraza od Hemofarma, ne treba mijenjati mišljenje o ovoj momčadi. Postojali su objektivni problemi (Calloway, Markota, kasni dolazak Marshalla) zbog kojih Cibona možda nije favorit u Vršcu, treba i dalje vjerovati jer oni mogu opravdati očekivanja.