Bosna - Cibona: Potop Cibone u Sarajevu

Donekle je razumljivo kada vam košarkašku lekciju, na domaćem parketu pred ispunjenim gledalištem, održi višestruki prvak Europe, ali ne može se opravdati kada na gostovanju u Sarajevu odigrate utakmicu bez "krvi i mesa". Kako onda tražiti podršku publike kada za dva tjedna bude gostovala Barcelona ako im ne pokažete želju, volju i htijenje u takozvanim "malim utakmicama"?

Igrala se 16. minuta susreta, Scoonie Penn je ubacio šut za zaostatak od pola koša (42:41). Tada je Cibona jednostavno stala, a Bosna ubacivala lopte kroz koš gostiju. Prvo je došla serija od 12:0, a zatim treća četvrtina koju je teško opisati. U osam minuta treće dionice sve koševe Cibone je postigao Ivan Perinčić. Na kraju je završio kao najbolji strijelac momčadi sa 17 poena, a u dosadašnjoj sezoni Goodyear lige je ukupno ubacio šest koševa. Danas je odigrao 19 minuta, isti broj minuta koliko je dosad odigrao u sezoni Goodyear lige.

Za sve to vrijeme, Bosna je nemilosrdno punila Cibonin koš da bi semafor u 25. minuti, nakon pogođenog slobodnog bacanja Tomislava Tomovića, pokazivao 72:49. Prevedeno bi to značilo seriju od 30:8 u periodu od devet minuta. Perinčić je ujedno i jedini Cibonin igrač koji bi mogao dobiti prolaznu ocjenu, uspio je iskoristiti vrijeme provedeno na parketu. Postavlja se pitanje, zašto sličnu minutažu nije dobio i Aleksandar Ugrinoski, već je Scoonie Penn u igri proveo 26 minuta, samo tri dana prije važnog euroligaškog gostovanja kod Milana.

Nije sve u lošoj igri Cibone, ali suparnik igra koliko mu vi to dozvolite, a igrači Cibone su dozvolili i previše. Dozvolili su da im Bosna zabije 98 poena, više i od Maccabija. Dozvolili su da domaćin ima u svojim redovima čak šest dvoznamenkastih strijelaca od kojih je najviše postigao Saša Vasiljević (18 koševa), dok je Tomović odigrao kvalitetnu obranu na Pennu. Kada dodate svemu tome da je Bosna imala 17 asistencija, a Cibona samo osam ili kada Bosna skupi šest blokada, a Cibona niti jednu, nema prostora za razgovora o pobjedniku ili možebitnoj pobjedi na gostovanju.

Situacija u oba natjecanja u kojima Cibona trenutno nastupa nije loša, dapače. U Euroligi imaju omjer 5-5, s time da im i situacija u ostale dvije grupe ide u prilog te je Top 16 "na dlanu". U Goodyear ligi Cibona zauzima petu poziciju, ali sa samo jednom pobjedom manje od vodećih FMP-a i Partizana. Odakle onda toliko oscilacije u igri i što je najbitnije, u pristupu? Zašto momčad dozvoljava da dolaze u situacije da gube po 30 ili 40 razlike? Nije samo pusta priča da je prošlogodišnja Cibona na početku imala kemiju, a ova skupina igrača tek treba postati momčad.