Dražen među najvećima u povijesti

Devet godina nakon smrti stiže, konačno, i najveće moguće priznanje Draženu. Priznanje koje će ga dignuti među zvijezde. Ulazak u "Naismith Memorial Hall of Fame" tj. košarkašku "Kuću slavnih". Kuću najboljih u povijesti. Kuću koja ne radi razliku između liga, između trenera i igrača. Sve ono što je bilo najbolje i najveće, sve ono na što pomislite kad kažete riječ košarka nalazi se ondje.

Nakon 1996. i Krešimira Ćosića, Dražen Petrović biti će drugi Hrvat s tim, najvećim mogućim, priznanjem. Samo je devet Europljana doživjelo takovu počast, od toga samo četvorica igrača. Dva Rusa i dva Hrvata. Zaista fantastično! Kada se još uzme u obzir da je u prvoj godini nastanka svoje mjesto u Kući slavnih dobio i američki Hrvat George Mikan, naš ponos treba biti još veći. Dražen Petrović već je tri godine bio na samom rubu ulaska među besmrtne ipak tek ove, povijesne 2002., ulazi na velika vrata, baš kako to njemu dolikuje. Naime baš ove godine Kuća slavnih dobiva novi, moderni izgled.

27. 9. 2002. Dražen će nas još jednom baciti u plač, sjetit ćemo se svih onih trenutaka sreće koje nam je podario. Svih onih utakmica koje je virtuozno odigrao, onako kako to samo on zna. Sve tamo od 1977. kada je počeo igrati košarku. 1982. godine sa samo 16 godine u finalu je Kupa Radivoja Koraća i peti u prvenstvu Jugoslavije s Šibenkom. Samo godinu nakon toga postaje idol mladih, pogađa dva povijesna slobodna bacanja u finalu prvenstva protiv Bosne. Dražen je prvak. Iako je kasnije Šibenki naslov oduzet, svi su znali tko je najbolji. Iste godine sa svojim Šibenčanima još jednom bio je u finalu Kupa Radivoja Koraća.

Nakon odsluženog vojnog roka 1984. odlazi u Cibonu. Iste godine već igra za reprezentaciju tadašnje države i osvaja broncu na Olimpijskim igrama. Cibona je, naravno, prvak Jugoslavije, da bi 1985. osvojila trostruku krunu. Dražen je postao najbolji igrač Europe, 36 koševa u finalu Kupa prvaka protiv Reala. Sljedeće godine gotovo isti podvig. Finale Kupa prvaka protiv Žalgirisa, pobjeda, 22 koša Dražena. Ipak; prvenstvo je izgubljeno od Zadra i to je bio jedini razlog da nije još koji naslov prvaka Europe stigao na Tuškanac. Te 1986. osvojio je i srebro na Svjetskom prvenstvu baš pod vodstvom Kreše Ćosića. 1987. Cibona nakon 22-0 u prvenstvu gubi polufinale prvenstva od Zvezde, nije bilo dovoljno ni Draženovih 48 koševa. Osvojen je Kup kupova, a sezonu iza toga i Kup Radivoja Koraća. Tako je Dražen s Cibonom osvojio sve što se moglo. Iste godine je srebrni na Olimpijskim igrama.

Real je dugo gledao i grizao. 1989. bila je prva i posljednja u "kraljevskom klubu". Osvojili su Kup kupova, u finalu je Dražen ubacio 62 poena. Nakon što je s reprezentacijom osvojio Europsko prvenstvo u Zagrebu naglo je odlučio i otišao među najbolje; u NBA. Draftiran je bio još daleke 1986., tek u trećoj rundi, kao 60. pick, ali to su bila takva vremena. Baš je Dražen bio taj koji je probio barijeru europskim igačima na putu u NBA. 1990. osvojio je naslov Svjetskog prvaka, ali u Portlandu se nije naigrao. 23. siječnja 1991. seli u New Jersey, nije više mogao podnijeti klupu.

I onda dolazi povijesna 1992. godina - Dražen postaje najbolji igrač Netsa, postiže 20,6 koševa u prosjeku. Šlag na tortu predstavlja finale Olimpijskih igara u Barceloni 1992. u kojem je najbolja europska selekcija svih vremena, Hrvatska, odmjerila snagu s najboljom svjetskom momčadi, prvim i jedinim Dream Teamom. U svojoj posljednoj sezoni bio je najbolji igrač i stijelac Netsa. Izabran je u treću petorku NBA lige. Svoju posljednju utakmicu odigrao je u dresu hrvatske reprezentacije s brojem četiri 6. lipnja 1993. u Wroclawu protiv Slovenije. Postigao je točno 30 poena. Poginuo je 7. lipnja kraj Denkendorfa.