"Egzotične reprezentacije" nadolazećeg SP-a

Libanon:
Buđenje libanonske košarke, koja dotada praktički nije niti egzistirala na svjetskoj košarkaškoj mapi, počinje krajem 20. stoljeća. Na Azijskom prvenstvu 1999. u japanskoj Fukuoki osvajaju sedmo mjesto, da bi dvije godine kasnije izborili nastup na SP u Indianapolisu, svojem prvom velikom natjecanju u povijesti. Pod vodstvom trenera Paula Coughtera Libanon se prošle godine okitio srebrnom medalju na Azijskom prvenstvu i samim time automatski osigurao vizu za Japan. Od važnijih igrača treba izdvojiti šutera Fadija El Khatiba, za kojeg je zanimanje pokazao i Real Madrid te centra Josepha Vogela, koji brani boje turskog Galatasaraja.

Nigerija:
U usporedi s Libanonom Nigerija nije tolika košarkaška nepoznanica. Najmnogoljudnija afrička država ostavila je popriličan pečat u mlađim dobnim izrastima, osvojivši juniorsko srebro 2003. godine te plasmanom u polufinale dvije godine kasnije. Imena poput Tunjija Awojobija, Ikea Diogua, Olumidea Oyedejija i Ime Udoke trebala bi Nigerijcima otvoriti realnu mogućnost za proboj u osminu finala. Glavnom nigerijskom strategu i bivšem NBA igraču Samu Vincentu, međutim, najviše problema trebao bi predstavljati manjak discipline i neugiranost njegovih pulena. Nigerija, naime, gotovo nikada ne igra prijateljske utakmice prije velikih takmičenja, što bi, bez obzira na solidan roster, moglo predstavljati nenadoknadiv hendikep.

Venezuela:
Venezuela će s izvrsnim šuterom Oscarom Torresom, bivšim igračem Houstona i Golden Statea, pokušati nadmašiti 11. mjesto sa SP-a u Argentini. 36-godišnji kapetan David Diaz svojim će iskustvom biti od velike pomoći mladom centru Miguelu Marriagi i playmakeru Carlosu Cedenu, kojeg mnogi uskoro vide u NBA ligi. Nažalost po Venezuelu, nesuđeni član Portlanda Hector Romero, uz Torresa možda i najjača igračka karika, propustit će Japan i tako narušiti ionako slabe izglede za prolaz u drugi krug.

Angola:
Za razliku od spomenutog trojca iz grupe A, Angola će u svojoj B skupini protiv Paname, Japana i Novog Zelanda imati nešto lakši zadatak. Avanturu u Indianapolisu završili su na 11. mjestu, a najveće uspjehe ipak bilježe na matičnom kontinentu. Prvenstvo Afrike u posljednjih dvadesetak godina osvajali su čak osam puta te s pravom nose naziv "afričke velesile". Najveću opasnost protivničkim obranama trebali bi predstavljati 34-godišnji branič Miguel Lutonda te krilni centar Olimio Cipriano.

Japan:
Željko Pavličević u više je navrata isticao nevjerojatne radne navike japanskih igrača. Ostale košarkaške komponente, na čelu s taktičkom zrelosti i određenom improvizacijom u igri, još uvijek nisu na razini koja bi zadovoljila našeg stručnjaka. O "visinskim problemima" da i ne govorimo. Prema službenom popisu najviši Pavličevićev igrač, Daiji Yamada, visok je točno dva metra. Možda dovoljno za japansku ligu, ali ne i za veliko natjecanje kao što je Svjetsko košarkaško prvenstvo. Igrački kadar široj je javnosti uglavnom nepoznat. Na SP-u neće biti najrazvikanijeg Japanca Yute Tabusea, koji je studirao na sveučilištu Hawaii, a uspio je upisati i par minuta za LA Clipperse. Tabuseovu ulogu Pavličević će najvjerojatnije povjeriti ekstra-brzom Keiju Igarashiju, prvom japanskom strijelcu na prošlom Azijskom prvenstvu.

Novi Zeland:
Novi Zeland u zemlju izlazećeg sunca dolazi s većinom standardnih pojedinaca. U sastavu koji je u Indianapolisu 2002. godine osvojio četvrto mjesto, neće biti jedino legendardnog Seana Marksa, koji je odlučio otići u reprezentativnu mirovinu. Izvrsna vanjska linija i dalje je najveće oružje Tall Blacksa. Mark Dickel (Lokomotiv Rostov), Kirk Penney (Maccabi) i Philip Jones (Cantu) "pretplatila" se za najveći postotak novozelandskih koševa, dok ne treba zaboraviti ni na učinak krilnog centra Pere Camerona (turski Banvitspor).

Katar:
Katarske šanse za prolaz iz grupe C svedene su na puku teoriju. Reprezentacija koja se može pohvaliti trećim mjestom na prošlom Azijskom prvenstvu, nema gotovo nikakvih izgleda protiv Australije, Brazila, Grčke, Litve i Turske. Kao najznačajnije ime ističe se nisko krilo Yaseen Ismail, iza Andreja Kiriljenka najbolji mladi igrač U-19 Svjetskog prvenstva u Portugalu 1999. godine.

Kina:
Pokorili su Aziju, osvojili 14 zlata na tamošnjim prvenstvima, ali i dalje im nedostaje veliki rezultat na svjetskoj pozornici. Yao Ming se vratio nakon ozljede i to je najbolja vijest za trenera Jonasa Kazlaukasa. Bez Yao Minga Kina nije ista ekipa, a to se dobro vidjelo na pripremnim ogledima u kojima se najmnogoljudnija svjetska država baš i nije proslavila. Pod košem bi Mingu društvo trebali praviti budući NBA-ovac Yi Jianlian, odnosno Wang Zhizhi, prolaznik u "ligi svih liga", dok će igru organizirati 206 centimetara visoki Sun Yue. Grupa D donijela im je Italiju, SAD, Portoriko, Senegal i Sloveniju. Protivnici koji će testirati pravu vrijednost talentirane kineske postave.

Senegal:
Za srebrne s prošlog Afričkog prvenstva jedna nevolja nikad ne dolazi sama. "Upali" su u jednu od najgorih skupina, a na kraju su mu zbog raznoraznih razloga otkazali i svi NBA igrači. "Zahvalnicu" su poslali Dallasov DeSagana Diop, Torontov Pape Sow te Clippersov Boniface N'Dong. Šanse za prolazak, baš kao i Katarove u susjednoj grupi - nikakve. Od koliko-toliko poznatijih imena nameću se centri Malick Badiane iz Skylinersa te Alfred Savane, član Gran Canarije.