Gripe opet snivaju europske snove

Dvojbi više nema, Jasmin Repeša najveći je pogodak uprave Split Croatia osiguranja u posljednjih nekoliko godina, možda i najbolji potez kluba u zadnjem desetljeću. Gripe ponovno žive, nakon desetak godina letargije, pokojeg bljeska osvojenim Kupom, ali bez najvažnijeg - titule prvaka i europskih uspjeha. Tek 1996/97 Gripe su osjećale dah života, no učmalost i neuspjesi tek su ove godine osvježeni, a u navijački puk udahnut je novi život i vjera u "drugu splitsku ljubav" - splitske "žute".

Pobjedu donosi momčad, ali i trener - Jasmin Repeša (Snimio: Dražen Patarčić)

Momčad koju je Repeša prije početka sezone posložio, uz mnogo problema, odlaske Tvrdića, Zemljića, Henjaka, neizvjestan status Badžima, uz završen rok pronalaska "pravih Amerikanaca", opet nije mirisalo na visoke domete. Ali "Jaske" i njegovi vojnici nisu mislili tako, odlučili su pokazati Hrvatskoj i Europi da ova momčad ima i srce i karakter i što je najvažnije - želju.

Repešin "prvi čovjek" je kapetan Nikola Vujčić, koji je nekoliko puta nosio titule MVP-a utakmice. Vujo već dvije sezone odskače visoko iznad splitskog prosjeka kvalitete, no tek ove godine je doživio "eksploziju". Ne samo zbog brojki, koje je imao i prošlih sezona, već zbog toga što je ove sezone postao pravi vođa momčadi, čovjek odluke, mnogi će se složiti i jedina prava zvijezda splitskog kluba nakon odlaska generacije s početka devedesetih. Puno je dobrih igrača igralo na Gripama zadnjih godina, ali samo je Vujo dosegnuo rang europske i svjetske kvalitete, na djelu pokazujući da u Europi nema centra s kojim se ne može nositi.

Od njegovih suigrača, uistinu je teško izdvojiti bilo koga i reći "on je dao veliki doprinos sjajnim rezultatima", jer su ogroman doprinos dali svi. Ali baš svi, izuzev možda Ivana Tomeljka koji je dobivao malo šansi, ali ono što je odigrao je opravdao povjerenje. Stoga je najlakše i pokazati prstom na Vujčića, kao jedinu vrhunsku konstantu u momčadu, jer od njegovih 9 suigrača, nikad ne znaš kad će netko iskočiti i odigrati presudnu ulogu. Jednu večer je to sjajni Grgurević, drugu američki tandem Rencher - Land, treću Gregov ili Subotić, pa odskoče Poljak i Žižić, korisni Badžim.

Ross Land i Ante Grgurević - važni kotačići u mehanizmu (Snimio: Dražen Patarčić)

Zapravo je najveća neugoda svih momčadi koje igraju protiv Splita pitanje - na koga koncentrirati obranu. Kad udvojiš Vujčića, on asistira Poljaku, kad napraviš pritisak na Renchera, tricu pogodi Badžim, kad stisneš Landa, pojavi se Gregov... Jasmin Repeša od desetorice igrača napravio je sjajan kolektiv u kojem svaki kotačić radi svoj dio posla - besprijekorno.

Nije teško prepoznati što je Splićane dovelo do uspjeha. Krvava i ratnička obrana, sjajna taktička priprema svake utakmice i velika borbenost i zalaganje igrača. Stoga i ne čudi što je Split CO primila najmanje koševa od svih momčadi koje se natječu u Suproligi (1170), prosječno "žuti" primaju 73 poena po utakmici, postižu 76. Potvrda odlične obrane je i visoko 4. mjesto u broj skokova (gotovo 32 po utakmici).

Najbolji strijelac Splićana je Vujčić sa 16.6 poena po utakmici, što ga svrstava na 14. mjesto među "košgeterima", uz to ima i 6.6 skokova po utakmici (17. mjesto). Najbolji skakač ipak nije nitko iz "trojca 210 cm" Vujčić - Poljak - Žižić, već - Ante Grgurević. S čak 8.1 skokova po utakmici, Grga je na visokom 8. mjestu, među igračima koji su i po desetak centimetara viši od njega. Najbolji asistent je Terry Rencher s 3.3 asistencije (12. u Suproligi).

Pobjeda protiv Asvela definitivno je potvrdila da će Splićani imati prednost domaćeg terena u osmini finala. A jučerašnji poraz Panathinaikosa u Berlinu najavio je da bi "žuti" tu prednost mogli imati čak i u eventualnom četvrtfinalu, u utakmicama koje će određivati putnike za Final Four. Pa, uhvatimo se malo matematike.

Vrlo česta slika ove godine na Gripama (Snimio: Baldo Leburić)

Splićani do kraja gostuju u Vilniusu, te u zadnjem kolu dočekuju CSKA. Rusi će najprije kod kuće igrati s Asvelom, pa moraju u Split, dok Panathinaikos ima lagan posao protiv Raanane, te gostuje u Villeurbanneu. Ülker gostuje u Sieni pa dočekuje Lietuvos Rytas, a obje ove momčadi se grčevito bore za ulazak među 8. Uzmimo kao pretpostavku da će u pretposljednjem kolu sve četiri momčadi slaviti, Split u Vilniusu, CSKA i Panathinaikos kući, Ülker u Sieni, u zadnje kolo ušlo bi se sa stanjem:
1. CSKA 13-4, 2. Panathinaikos 12-5, 3. Split CO 12-5, 4. Ülker 11-6

Splićani imaju bolji međusobni omjer s Panathinaikosom (68:59, 60:64), ali lošiji s Ülkerom (69:80, 76:70). Od Panathinaikosa su bolji i Rusi (69:57, 81:89), što znači da bi se pobjedom Splita protiv CSKA u zadnjem kolu, vjerojatno zatvorio krug te tri momčad, s omjerom 13-5. U tom slučaju, Splićanima bi bilo kakva pobjeda bila dovoljna za 2. mjesto u grupi, a pobjeda od barem 10 razlike - osiguravala bi im prvu poziciju. Naravno, kalkulacija otpada u slučaju poraza Splita u Litvi, onda bi borbu za prvo mjesto vodili Rusi i Grci, a Split bi se s Ülkerom borio za 3. poziciju, no imali bi i uteg lošijeg međusobnog skora.

Sve ovo ukazuje na ogroman značaj sljedeće utakmice koju Splićani igraju u Vilniusu u četvrtak, 8. ožujka. Pobjeda ih gura u borbu za prve dvije pozicije, poraz će vjerojatno značiti treće, još vjerojatnije četvrto mjesto, što, dakako, nije nikakav neuspjeh, dapače. Protiv Lietuvos Rytasa će sigurno biti teško, jer Litvanci hvataju zadnji vlak za ulazak u osminu finala, nakon što su ga prokockali u zadnjem kolu, porazom kod kuće protiv Siene. No, ako su Splićani išta zaslužili ove sezone osim čestitki, to je vjera u njihove mogućnosti, u pozitivnu seriju i pozitivnu atmosferu u i oko momčadi. U jedno smo sigurni - momčad će dati sve od sebe, budite uvjereni da se neće uljuljati u samozadovoljstvu i uspjesima. A onda slijedi trijumfalan povratak košarkaške groznice u grad podno Marjana, na utakmici protiv CSKA!