Hrvatska - Italija: Čeličnom obranom do četvrtfinala

Konačno smo dočekali - nakon 6 sušnih i tužnih godina, nakon dva uzastopna podbačaja, hrvatska košarkaška reprezentacija uspjela se plasirati u četvrtfinale Europskog prvenstva. Pobjedom nad europskim prvakom Italijom, naša je momčad uspjela raščistiti neugodne oblake koji su se nadvijali i izboriti četvrtfinalni ogled s Turskom u srijedu u Istanbulu.

Za razliku od prve tri utakmice u skupini, posebno one s Nijemcima, danas je naša obrana izgledala moćno i čvrsto, borbenost i želja bili su vidljivi sa svakim pokretom, motiva nije nedostajalo. Pogreške u napadu nadomješatala je odlična obrana, pa smo si smjeli dopustiti nekoliko ispuštenih prigoda da Talijane nokautiramo čak do poluvremena. "Potrošnja" u obrani morala se odraziti na napad, no ipak smo tijekom gotovo cijelog susreta imali i održavali prednost od 4-5 poena. Talijani su prvo i jedino vodstvo na utakmici ostvarili u zadnjoj sekundi prve četvrtine, kad je Marconato poentirao za 14:15.

U drugi dio uvele su nas dvije uzastopne trojke Sesara, koje su nas odvukle na "osjetnih" 22:17. Potom je rezultat 24:19 stajao nekoliko minuta, uspješno smo odolijevali talijanskim napadima, zatvarali Fučku, Meneghina, Basilea, no u napadu nikako nismo uspijevali nagraditi veliki obrambeni trud i pobjeći Talijanima na desetak razlike. Maksimum smo dosegli minutu prije poluvrmemena, 30:23, ali opet smo dopustili Talijanima da tricom Basilea u zadnjim sekundama vrate prednost na +4.

Dobro smo "stajali", vidjelo se da imamo načina nositi se s europskim prvacima, no joše se čekao pravi napadački impuls. Dao ga je u trećoj četvrtini onaj od kojeg se to i očekivalo - Veljko Mršić, koji je preuzeo odgovornost na sebe u nekoliko uzastopnih napada i opet nas odveo na 36:30, kasnije i 46:41. Talijane je u napadu "držao" njihov najmlađi igrač, mali, brzi i "drski" Andrea Pecile, te mirna ruka Alexa Righettija koji je ubacio 7 poena s crte slobodnih bacanja. Kod naših, svi su uložili maksimum truda, iako je bilo nespretnih reakcija i izgubljenih lopti, kontrola igre bila je čvrsto u našim rukama. Nekoliko puta je nespretno reagirao Žan Tabak, no ipak je na kraju skupio respektabilnih 12 poena i 12 skokova, nadomještajući borbenošću svoju lošu napadačku formu.

I u četvrtoj četvrtini smo imali nekoliko šansi za "odlijepiti se", ali magična granica od +6 nikako nas nije puštala dalje. Talijani su se potpuno izgubili, prijetio nam je opet samo mali Pecile, no srećom - nije imao pravu podršku. Minutu i 22 sekunde prije kraja Righetti je pogodio tricu za smanjenje na 58:57, no više od toga Talijani nisu mogli, smjeli, ali ni - zaslužili. Zadnja minuta protekla je u simultanki Joke Vrankovića s linije slobodnih bacanja, pet pogodaka u nizu bilo je dovoljno za nedostižnu prednost, koja je na kraju dosegla i "rekordnih" - 65:57.

Sad nas čeka - Turska, domaćin pod silnim pritiskom, s 12 000 grlatih navijača iza sebe, ali i situacijom u kojoj se nikad dosad nisu našli. Mi smo prvo opterećenje skinuli s glave, napravili smo korak naprijed, u četvrtfinalu smo ponovno nakon Atene 1995. Pobjeda protiv Turske značila bi - dobro jutro Svjetsko prvenstvo, dobro jutro medaljo...