Jasmin Repeša probudio "uspavanu ljepoticu"

Repeša je pokrenuo uspavane Gripe (Snimio: Dražen Patarčić)

Optimistične prognoze prije početka sezone govorile su o "očuvanju obraza", borbi za poneku pobjedu u "poklonjenoj" Fibinoj Suproligi. Oni ekstremniji "proroci" najavljivali su i svih 18 europskih poraza i veliku borbu za ulazak u domaće doigravanje.

No, bez obzira na igrački kadar splitske momčadi, većina ih nije poznavala čovjeka koji se odlučio uhvatiti u koštac s velikim izazovom - povratkom splitske košarke najprije u hrvatski, a onda i europski vrh. Jasmin Repeša od prvih je sati svog potpisivanja ugovora za Split CO, u novinarskim i stručnim košarkaškim krugovima oko Gripa, proglašen - najboljim potezom uprave u zadnjih nekoliko godina.

Prošle je sezone veliki problem Gripa bio baš trener. Ni Predrag Kruščić, ni Petar Bezelj nisu uspjeli nametnuti autoritet, kako igračima, tako i uopće u klubu, pa je splitska momčad, barem na prvi pogled, stagnirala. Dolaskom Repeše, stvari su se zaokrenule za 180 stupnjeva. U klub je stigao čovjek s imenom i prezimenom, sa znanjem, reputacijom i autoritetom. Trener koji je već nakon prvih nekoliko utakmica svojim temperamentnim, ali lucidnim vođenjem momčadi, uspostavio odličan kontakt s publikom na Gripama.

Nikola Vujčić - prvo ime Splićana (Snimio: Dražen Patarčić)

Tribine splitskih Gripa iz godine u godinu su bile sve tužnije, sve praznije i indolentnije. Kroz Gripe su već čitavo desetljeće, uz poneku iznimku koja nije ništa drugo do potvrda pravila, kao kroz šetalište prolazili i Cibona i Zadar, pa i mnogi slabiji klubovi, a jedini izlaz u "pravu" europsku košarku bio je - televizijski ekran.

Ove je sezone sudbina učinila svoje, i na Gripama su to shvatili. Branko Roglić, Igor Katunarić i Rato Tvrdić, vodeća trojka kluba, shvaila je kakva se prigoda pruža klubu poklonom koji je stigao iz Fibe - sudjelovanjem u Suproligi. Iako novca nije bilo, iz kluba su odlazili Tvrdić, Henjak, Zemljić, a pravih pojačanja nije bilo na vidiku, povučen je dobitni potez - novce uložiti u trenera. S Repešom je stigao Gregov, vraćen je Grgurević, s druge strane Atlantika priskrbljeni Land i Rencher. Ni jedan od njih nije bio "ime koje bi zavrtjelo pamet", no Repeša ih je znao uklopiti u talentiranu grupu "domaćih".

Prvi znak "nečeg velikog" bilo je slavlje nad europskim prvakom Panathinaikosom, kasnija pobjeda nad Albom značila je potvrdu mogućnosti. Prvenstveno mogućnosti momčadi, ali i potvrda sjajne budućnosti splitskih mladića.

Neumorni "fighter" - Andrija Žižić (Snimio: Dražen Patarčić)

Prvo ime Splićana svakako je Nikola Vujčić, koji djeluje uistinu impresivno i sigurno je jedan od vodećih europskih centara u ovom trenutku. Osim sjajne koordinacije, igre "leđima prema košu" i skočnosti, "Vujo" može parirati gotovo svakom vanjskom igraču šutevima izvan linije za tri poena. Njegova mekana ruka, ali i sposobnost racionalizacije svojih mogućnosti, već ga danas stavlja u ogromnu prednost pred većinom europskih centara.

A ne zaboravimo, iako vam se čini da ga "poznajete" već čitavu vječnost, Vujčić u domovnici bilježi tek nepuna 23 ljeta. I vrijedi kao sjajan demanti svim skepticima koji nipodaštavaju vrijednost i mogućnosti naših domaćih natjecanja. Nikola Vujčić neka posluži kao primjer svim "klincima" koji su pokušali preskakati stepenice, vidjevši u ogledalu "zvijezde koje više nemaju motiva za našu ligu". "Vujo" je u Splitu, u hrvatskoj ligi, postao zvijezda europske košarke i sa svoje 23 godine ima otvorena sva vrata košarkaškog svijeta.

Centarska linija "žutih" blago je kakvo ima malo klubova u Europi. Usudili bismo se reći da nijedna momčad na Starom kontinentu nema ovako talentirane "zvonike". Vujčićev vršnjak Joško Poljak, te još mlađi, ali nimalo slabiji Andrija Žižić, posljednji su izdanci neumorne splitske škole košarke. Šteta je što Hrvoje Henjak nije htio svoju minutažu dijeliti s njima trojicom, jer bio bi to zastrašujući poker centara, viših od 208 centimetara, a sposobnih pogoditi iz svake pozicije.

Polako, ali sigurno - tribine sve punije (Snimio: Baldo Leburić)

No, trojku "velikana" odlično upotpunjuje "Nipper" Ante Grgurević, koji jedva prelazi granicu od 2 metra, ali dokazuje da za skok nisu najbitniji centimetri, već - volja. Baš ono što su legendarni Charles Barkley i Dennis Rodman godinama potvrđivali na djelu. Uz visoke momke, perspektiva postoji i na vanjskim pozicijama, posebno obećava Srđan Subotić, koji bi napokon mogao popuniti kronično "škakljivo" mjesto "jedinice" u splitskoj momčadi.

Polako, ali sigurno, na Gripe se vraća i publika. Znano je da Split oduvijek priznaje samo šampione, iako je splitska momčad još daleko od trofeja, lijepo je vidjeti da barem nešto zdravo raste u sivilu sportske današnjice grada podno Marjana. Jasmin Repeša je probudio "uspavanu ljepoticu" s Gripa, a koliko kraljevića s njom može zavesti, tek trebamo saznati...