Kapetan koji to i zaslužuje biti

Najlakše bi bilo nabrojati sva natjecanja na kojima je Vujčić nastupio, na kojima je kao član mlađih hrvatskih reprezentacija osvajao najsjajnije medalje. Međutim, svega toga ne bi bilo da se 14. lipnja, 1978. godine, u Vrgorcu nije rodio jedan od najvažnijih hrvatskih igrača u ovom trenutku.

Foto: Christophe Blandin

Ponikao je u mladim selekcijama KK Split Croatia Osiguranja, uvijek ponosno nosio dres s brojem 7, isti broj kao jedan od uzora, Toni Kukoč. U Splitu su ga primjetili kao velikog talenta zbog vrlo dobrog postavljanja pod obručima i dobrog trčanja za centre. Od prvih trenutaka u seniorima Splita, kao svoj trademark, uzeo je kvalitetan šut za tri poena.

Šest sezona u Splitu bilo je dovoljno da i kod jačih klubova, izazove pozornost. Kupio ga je veliki Maccabi iz Tel-Aviva da bi bio poslan na posudbu u francuski ASVEL. U Francuskoj je imao puno veću minutažu i dobio kvalitetu više, potvrdivši to osvajanjem titule prvaka Francuske. Čelni ljudi Maccabija su uvidjeli kakvog neiskorištenog centra imaju u klubu, te ga vraćaju u Tel Aviv gdje je sve do danas stožerni igrač i među najomiljenijim igračima kod navijača.

Završetkom ove klupske sezone, u potpunosti se okrenuo reprezentaciji. Ima motiv više, najviše nakon propuštenog prošlog Europskog prvenstva u Švedskoj, zbog ozljede. Izbornik Spahija mu je dao i čast da bude hrvatski kapetan, što je Vujčić zaslužio svih ovih godina, pogotovo u zadnjim kvalifikacijama, kad je vodio Hrvatsku do najvažnijih pobjeda.

"To mi je velika čast i obveza. Zvuči stereotipno, ali doista je tako. No, kao još veći motiv od same kapetanske trake golica me mogućnost da budem prvi Hrvat koji će u Beogradu, 25. rujna, podignuti pehar", izjavio je Vujčić, nakon saznanja da će biti kapetan na predstojećem Eurobasketu.

Ne treba sumnjati da će nas kapetan, na pravi način, voditi u povratku na sam košarkaški vrh...