No.33 proslavio pedeseti rođendan

Joe DiMaggio ovako je opisao Larry Birda: "Tri sekunde prije kraja utakmice Bullsi su vodili s poenom razlike protiv Indiane. Pacersi izvode aut, lopta dolazi do Millera koji se oslobađa protivničkog igrača i u skoku pogađa tricu koja 0.7 sekundi prije kraja utakmice donosi pobjedu Indiani. Cijela je dvorana na nogama, legendarni Miller trči suigračima u zagrljaj i svi zajedno vesele se kao luđaci. Nekoliko trenutaka kasnije, NBC pokazuje reprizu akcije i reakciju Larry Birda koja je bila nsve samo ne reakcija trenera koji je upravo pobjedio. Bird se nije pomaknuo. Nije se nasmijao. Nije ruke dignuo u zrak. Nije ni trepnuo. Kao da je rekao sam sebi "koliko puta sam ja to napravio". To vam je Larry Bird.

Larry Bird je u svojoj karijeri tri puta bio NBA prvak (1981., 1984., 1986.), dva puta je bio proglašavan MVP igračem finala (1984., 1986.), tri puta je bio MVP NBA lige (1984., 1985., 1986.). 1998. godine izabran je u NBA Kuću slavnih, a 1996. proglašen je jednim od 50 najboljih NBA igrača svih vremena. Sa jedinim pravim Dream teamom osvojio je zlatnu olimpijsku medalju 1992. godine u finalu protiv Hrvatske u Barceloni. Jednom (1980.) je proglašen i za rookie igrača godine. Njegov Boston Celtic umirovio je njegov dres s brojem 33.

U Bostonu je proveo trinaest sezona (79.-80./91.-92.) te je u tom razdoblju postao pravi vođa i legenda kluba što dokazuje i njegov nadimak Larry Legend. Koliko je Boston ovisio njemu govore i podaci koji ga u tom razdoblju opisuju kao njihovog najboljeg strijelca, najboljeg skakača i najboljeg asistenta. Koliko je bio samouvjeren govori i priča sa početka, ali i njegova oklada tijekom jedne utakmice kada se dignuo sa klupe za pričuve, otišao do suparničke momčadi i kladio se da će postići 40 poena što je naravno na kraju i učinio. Toliko je bio dobar u svom poslu da je znao trice trenirati zatvorenih očiju. Larry Legend.