Poljska je pobjegla daleko od istoka

Prije svega, pozdrav svim čitateljima Sport Neta, među kojima je već duže vrijeme i moja malenkost. Pošto je ovo moje prvo javljanje iz Poljske, malo ću vam opisati situaciju u kojoj je ta liga. A moram spomenuti i da mi je ovo prvi "novinarski" rad u životu, pa nemojte biti previše kritični...

Dakle, Polska Liga Koszykowki broji 15 momčadi, jer je moj prošlogodišnji klub Kielce, istupio iz lige zbog financijskih problema. U 15 prvoligaša uspješno igra 9 naših igrača i jedan trener. To su u Gordan Zadravec i Zdravko Radulović (Brok Slupsk), Dubravko Zemljić (Stal Ostrow), Davor Marcelić i Vladimir Krstić, trener Danijel Jusup (Anwill Wloclawek), Goran Kalamiza (Polonia Varšava), Dražen Tankosić (Ruda Slaska) te Josip Vranković i Igor Miličić (Trefl Sopot).

Svi naši igrači igraju jako dobro i glavni igrači su svojih momčadi. Općenito, Poljska liga je napravila veliki bum u zadnje 3 godine. Savez je potpisao bogate ugovore sa sponzorima,tako da je budžet lige skočio 300%. Prvih 7-8 momčadi imaju budžete od 1.5 -2.5 milijuna dolara tako da ovdje igra dosta bivših NBA igrača i jakih Europljana. Primjerice, prije mjesec dana tu je potpisao bivši centar Phoenix Sunsa i Toronta Raptorsa Oliver Miller.

Naime, u Poljskoj je dozvoljeno igranje 4 stranca (2 Bosmana A) po ekipi. Liga je vrlo ujednačena, samo se izdvaja Zepter, protivnik Splita u Suproligi, koji još nije izgubio u prvenstvu. Ostalo je još 5 kola do kraja regularnog dijela sezone, a onda će se igrati play off s 8 najbolje plasiranih i play out (5 ekipa borit će se za 1 mjesto koje osigurava opstanak). Sada je stanje sljedeće: 1. je Zepter, 2. Marcela i Krstić,3. Joke i ja, 4. Zemljić, a na sedmom mjestu su Zadravec i Radulović. Za play off se bori Tankosićeva momčad, dok je Kalamizina Polonia na 11. mjestu.

"Poljska ulaže strašno puno novaca u košarku, mnogo je dobrih stranaca ovdje"

Inače, ja sam ovu sezonu startao baš u Poloniji iz Varšave, u koju sam stigao nakon jako dobre sezone u Kielcu. No, ubrzo nakon mog dolaska, predsjednik kluba doveo je novog trenera, Srbina, koji je naravno, odmah sa sobom doveo i neke "svoje igrače". Od početka mi je bilo jasno da s njim neću moći "na zelenu granu", pa sam ubrzo zamolio predsjednika da me pusti u neku drugu momčad. Ovaj je to učinio, iako teška srca, jer je upravo on inzistirao na mom dolasku. A da iz svakog zla izlazi i ponešto dobro, pokazao je i moj slučaj. Prešao sam u Trefl Sopot, koji ima šanse boriti se čak i za titulu prvaka Poljske, dogurali smo i do četvrtfinala Kupa Radivoja Koraća, dok je Polonia daleko ispod zone play-offa. Naravno, srpski trener je ubrzo najuren jer nije imao rezultate, a Polonia je na mjesto na kojem sam ja počeo sezonu, dovela drugog Hrvata - Gorana Kalamizu.

U Europi naši momci iz Anwilla (koji su uvjerljivo najbolji igrači svoje momčadi) su ispali u četvrtfinalu Kupa Raimonda Saporte od francuskog Chalona (54:65 i 72:63), dok smo Vranković i ja u četvrtfinalu Kupa Radivoja Koraća ispali od jugoslavenskog Hemofarma (59:64 i 54:70). Druga utakmica u Vršcu bila je prekinuta zbog nesportskog ponašanja publike minutu prije kraja, ali je grčki sudac nastavio utakmicu poslije par minuta čišćenja parketa. Osim tog incidenta i ne pretjeranog vrijeđanja iz publike, sve je bilo u najboljem redu. Joke i ja se nismo mogli požaliti na prijem u Jugoslaviji, osim što smo ispali iz daljnjeg natjecanja...

Život u Poljskoj, na iznenađenje svih koji dolaze igrati ovdje, je na jako visokom nivou. Apsolutno sve je u rukama Amerikanaca, Francuza i Nijemaca, tako da se nitko od nas koji igramo ovdje ne može požaliti na restorane, shopping centre, multikina i općenito standard života. Ono što meni najviše smeta je relativno velika hladnoća, koja ovdje traje skoro 5 mjeseci. Stoga često i "visim" na internetu, tražeći barem zraku sunca iz uvijek toplog Splita. Naravno, pratim i odlične rezultate "žutih" u Europi, želim im da osvoje i titulu prvaka Europe, a možda još i više od toga - prvu titulu prvaka Hrvatske. A "kumu" Vuji želim da osvoji krunu najboljeg igrača Suprolige!

To bi bilo sve za prvo javljanje i upoznavanje s poljskom košarkom. Puno pozdrava svim čitateljima najbolje sportske stranice na webu

Igor Miličić