SiCG: Branitelji naslova vrebaju iz pozadine

Teško će biti ponoviti Indianapolis 2002. godine. Tada se reprezentacija SiCG popela na svjetski tron na kojem je i danas. No da li će tamo biti i nakon Japana, nezahvalno je prognozirati. Puno toga je promijenjeno, novi ljudi su u reprezentaciji, počevši od stručnog stožera pa do samih igrača, treba vremena da se to sve složi...

Što se to promijenilo od Indianapolisa? SiCG imala je sjajnu reprezentaciju na tom SP-u, isto je bilo i na Eurobasketu u Švedskoj, ali i na Eurobasketu na kojem su bili domaćini. Da, sjajna, ali samo na papiru. Nakon domaćeg Eurobasketa, u javnost je izašlo "prljavo rublje" koje je pokazalo naličje odnosa u reprezentaciji i svi su osuđeni - od izbornika Obradovića sa stručnim stožerom do igrača.

Bilo je jasno da treba napraviti korjenite promjene. Obradović je odmah otišao, a umjesto njega za izbornika je postavljen Dragan Šakota, trenutno trener Crvene zvezde. Šakota je vrlo brzo iskusio koliko je težak izbornički kruh u SiCG nakon što su ga redom počeli odbijati igrači za koje se računalo da će biti nositelji igre. Neke su pokosile i ozljede i izbornik se našao u ogromnim problemima.

No, svako zlo za neko dobro. Ovo je idealna prilika da se u reprezentaciju uvedu nova imena, igrači koji su sposobni igrati za momčad ne živeći za svoju statistiku. Vrlo važno bilo je napraviti pozitivnu atmosferu unutar ekipe i to je uspio što mu je veliki plus.

Ako stavite na papir reprezentaciju s Eurobasketa i ovu današnju reprezentaciju, a da ne znate pozadinu događanja na Eurobasketu, ne bi ovim "novim klincima" dali ni grama šanse - na papiru. No događa se nešto sasvim suprotno. Ona "razbojnička" momčad u kojoj je svatko igrao za sebe nije ništa pokazala, dok ova nova momčad već na pripremama pokazuje svu svoju kvalitetu i igra iznad objektivnih očekivanja.

Igrač na kojeg treba posebno obratiti pozornost je Darko Miličić. Od propalih godina u Detroitu kada su svi prokleli rani odlazak u NBA, Miličić se prelaskom u Orlando potpuno transformirao i sada je nositelj igre reprezentacije i jedan od glavnih razloga zbog kojeg malo tko još plače za Nenadom Krstićem.

Miličić na pripremama dominira, protiv iskusnijih europskih centara igrao je izvrsno i sigurno je jedna od najvećih zvijezda predstojećeg Svjetskog prvenstva.

Osim njega Šakota može računati na još nekoliko kvalitetnih visokih igrača. Prije svih tu mislimo na perspektivne Ilića, Perovića i Popovića te iskusnije Nikolića i Aškrabića.

Vanjsku liniju predvodi Igor Rakočević, dokazani igrač koji godinama kvalitetno nastupa u jakim europskim klubovima, Vule Avdalović koji je jako napredovao prošle sezone u Pamesi te Marko Marinović, igrač kojeg je angažirala Girona i koji bi uz Ilića mogao biti jedno od iznenađenja Prvenstva, naravno ako se izbori za minutažu.

Tu je i Uroš Tripković od kojeg se očekivao brži napredak, ali promjenjena uloga u klubu i podređivanje zahtjevima momčadi nije pomogla eksploziji talenta. Uz Tripkovića će biti i njegov "nerazdvojni prijatelj" Luka Bogdanović te na krilnim pozicijama Branko Jorović i Miroslav Raičević.

Znače li vam ova imena išta? Vidite li ih u borbi za naslov? Hm, teško, ali dovoljno je pogledati niz pobjeda na pripremama da svima bude jasno kako je riječ o vrlo neugodnoj reprezentaciji koja može napraviti dosta "štete" favoritima.

Šakota ističe kako ne očekuje čudo u Japanu, ali i sam priznaje da mu nije poznato koji je domet ove reprezentacije. Puno je toga oko njih otvoreno i definitivno treba pričekati start turnira da bi se donosili neki važniji zaključci.