Splitski talent, dokazana kvaliteta

Jedan od članova juniorske generacije koja je osvojila europsko srebro 1998. godine i svjetsku broncu 1999. godine. Jedan od onih, koji su ponikli u Splitu i dobili splitski talent za sport, ali i jedan od onih koji su taj talent željeli pretočiti u stalnu kvalitetu. Rođen 14. siječnja 1980. godine, započeo je trenirati košarku u Omišu. Nije trebalo dugo da ga vide u KK Splitu i da postane dio žutih. Bio je na pravom mjestu u pravo vrijeme, da zaigra s Dinom Rađom u sezoni 2002/2003. kad osvajaju titulu prvaka. Nije bio promatrač, zabio je Ciboni u oba finalna susreta po 23 koša i bio najuspješniji igrač tog finala.

Foto: Davor Sajko

Vukovi su ga uzeli pod svoje, zašto riskirati da ti, još jednom, igrač kojeg možeš dovesti, uzme titulu. Prve sezone se nije naigrao, ali je zato iduće u tandemu sa Markom Popovićem bio jedan od najistaknutijih centara prvog dijela Eurolige. Nakon početne pobjede nad Realom u Madridu, sve je išlo lakše. Sve osim novca. U tom trenutku je stigla i ponuda iz Barcelone, koja se rijetko kad odbija i popularni «Žiža» nije bio više dio zagrebačke momčadi.

U Barceloni je trebalo sve ispočetka, dokazivanje treneru koji se ni sma nije najbolje snašao u klubu, upoznavanje sa igračima, novom zemljom i jezikom. Mala minutaža koju je prilično dobro iskoristio, ali je kraj sezone već bio pred vratima, a izbornik Spahija je nastavio sa planom povratka Hrvatske u europski vrh. Plan u kojem je bilo i ime Andrije Žižića.

Na dosadašnjim pripremama još nije ponudio koliko zaista može, u nekoliko utakmica je prebrzo skupio veliki broj osobnih pogrešaka i rezultat je manje vremena provedenog na terenu. Pokazao je već da zna i može, obranu je već tijekom sezone dosta pojačao, a skok mu je uvijek bio jača snaga.

U ponovnom tandemu sa Popovićem mogao bi biti tajno oružje naše reprezentacije. Snaga više za povratak Hrvatske na puteve slave...