Svi putevi vode u Japan

Cijeli ždrijeb je prošao u idili japanske točnosti i preciznosti, a u četiri skupine su podijeljene 24 reprezentacije s pet kontinenata. Sustav natjecanja je takav da u osminu finala prolaze četiri reprezentacije iz svake skupine, nakon čega slijedi eliminacijski dio tj. kup sistem. Prvenstvo počinje 19. kolovoza, a finale se igra 3. rujna u Saitami.

Skupina A: Nigerija, Libanon, Argentina, Francuska, Venecuela, SiCG

Skupinu A su mnogi s pravom okarakterizirali kao najlakšu skupinu na prvenstvu. Od izrazitih favorita tu su olimpijski prvak Argentina i branitelj naslova Srbija i Crna Gora, te brončani sa zadnjeg Europskog prvenstva Francuzi. Za četvrtu poziciju će se boriti Nigerija, Venecuela i Libanon.

Iz argentinskog tabora su odmah po izvlačenju skupina najavili obračun s reprezentacijom SiCG i pokušaj osvete zbog (nepravedno) izgubljenog posljednjeg finala Svjetskog prvenstva u Indianapolisu. Predvođeni sve većom NBA zvijezdom Manu Ginobilijem, te Luisom Scolom koji je postao jedan od najboljih igrača u Europi, Argentinci će tražiti novu šansu za titulom. Ako se dodaju imena poput Oberta i Nocionija nema sumnje da je Argentina u prvom redu kandidata za naslov prvaka. Najveći upitnici su u kakvom će stanju Ginobili biti nakon naporne NBA sezone? Glavni organizator igre Montecchia će imati 34 godine i najvjerojatnije neće biti u momčadi, što bez njega? Međutim i uz takva pitanja Argentina će biti prejaka za većinu od 24 reprezentacija na ovom prvenstvu.

Branitelj naslova, Srbija i Crna Gora dolazi u Japan nakon najgoreg mogućeg scenarija na "domaćem" Europskom prvenstvu, ali zato će doći još motiviraniji i s nekim novim snagama. Među nove spada i Svetoslav Pešić na klupi reprezentacije. Nakon mnogo priča koje nisu imali veze s košarkom otišao je Željko Obradović, koji je označen kao trener sa zastarjelom vizijom košarke. Doveden je Pešić koji će najviše vremena potrošiti na stvaranje momčadskog duha koji je u potpunosti razbijen nakon nekoliko međusobnih razmirica između zvijezdica reprezentacije SiCG. Talent nikad nije bio upitan, a imena Igora Rakočevića, Nenada Krstića, Marka Jarića i ostalih mogu garantirati potrebnu kvalitetu za stvaranje reprezentacije koja je prije "žarila i palila" svjetskim parketima.

Francuska je pokazala na Europskom prvenstvu u SiCG oba svoja lica. Od početnog dijela u kojem su jedva prošli dalje, kada glavna zvijezda momčadi Tony Parker nije pokazao niti dio svog talenta i kvalitete, do četvrtfinala u kojem su eliminirali domaćina uz odličnu igru cijele momčadi. Uvijek su bili skočni i rastrčani, ali nikako da dobiju potrebnu taktičku spremnost i raznovrsnost. Mišljenja smo da to neće niti uspjeti sve dok im je izbornik Claude Bergeaud. Uz Parkera tu su još i braća Pietrus, te još jedan NBA-ovac Boris Diaw. Minus im je neigranje Antoinea Rigaudeaua, koji je bio jedan od rijetkih koji je htio preuzeti odgovornost u odlučujućim trenucima. Na pozicijama bi mogli biti tanki što se tiče centara.

Mislite da niste čuli za nijednog nigerijskog igrača? U prvoj petorci igra Tunji Awojobi, bivši igrač Cibone, Union Olimpije i Crvene Zvezde. Uz skočnog krilnog centra tu su još i Ime Udoka, prošle sezone član Žalgirisa, kao i iskusni centar Julius Nwosu (bivši NBA igrač i član Pau-Ortheza), a tu je i Benjamin Eze. Negativnosti su što imaju problema s uigranošću, premalo kvalitetnih vanjskih igrača i nepostojanje kulta reprezentacije. Ako ih se olako shvati, mogli bi svakome pomrsiti račune. Venecuela je tipična latino momčad puna odličnih šutera. Najbolje je to na vlastitoj koži osjetila reprezentacija SAD-a kada su na prvenstvu Amerike izgubili utakmicu za treće mjesto zbog odličnog šuta prvenstvenoTorresa i Diaza, koji predvode momčad Venecuele. Libanon bi trebao biti tipični autsajder u ovoj skupini, ali koliko puta ste čuli rečenicu "Danas svi igraju košarku"?

Foto: Dražen Patarčić

Skupina B: Panama, Novi Zeland, Njemačka, Japan, Španjolska, Angola

Trebala bi ovo biti skupina u kojoj će Španjolska i Njemačka odlučiti o prvom mjestu, a iza njih slijedi velika borba za treću i četvrtu poziciju. Nemojte se začuditi ako netko od "ostalih" ugrozi Europljani jer su definitivno sposobni. Španjolska, hrvatski krvnik iz Beograda će biti znatno jača nego na tom Europskom prvenstvu. Naravno zbog vjerojatnog igranja Pau Gasola. Ako Gasolu pridodate Juana Carlosa Navarra i de la Fuentea dobijate okosnicu momčadi koja može pobijediti svakoga ukoliko je njihov dan. Najveća promjena, uz Gasola u momčadi, će biti novo lice na klupi. Riječ je o iskusnome Pepu Hernandezu, izborniku koji je veliki plus za prilično mladu momčad Španjolske.

Vice-prvaci Europe, Nijemci ovise samo o jednome čovjeku, Dirku Nowitzkom. Nema obrane koja ga je dosad uspjela zaustaviti, nema pozicije iz koje on nije pogodio. Ukoliko bude zdrav i motiviran, može odvesti Njemačku daleko. Na klupi će Dirk&Co. voditi Dirk Bauermann. Ako je na Europskom prvenstvu imao sreće, kako nazvati uspjehe u Euroligi s Bambergom? Zasigurno kvalitetan trener. Imaju minusa i to dosta. Pokazali su to Rusi na Europskom prvenstvu i skoro svi protivnici u pripremnom razdoblju. Ako Nowitzki ne igra skoro pa da nemaju igru. Drugi najvažniji čovjek, Patrick Roller ima velikih prolema s ozljedom, a i nije u «cvijetu mladosti». Isto vrijedi i za Femerlinga i Okulaju, a tako kvalitetne zamjene nemaju.

Japan će na klupi imati hrvatskog stručnjaka, Željka Pavličevića. Kakve su šanse i želje Japana?"Mi nismo odlična ekipa, nismo SAD, nismo čak niti Njemačka, ali znam kako jake momčadi znaju imati problema s malim ekipama kao što smo mi. Mislim da imamo šanse za proći u drugi krug natjecanja, ali će biti teško", izjavio je za FIBA-inu stranicu sam Pavličević. Ispred Japana bi trebala završiti Panama, koja spada među najveća iznenađenja na prvenstvu Amerike. Završili su na petom mjestu najviše zahvaljujući odličnom izborniku, Nolanu Richardsonu bivšem NCAA treneru. Glavno ime momčadi je Michael Hicks koji igra u 2. talijanskoj ligi, a uz njega je i nekoliko NCAA igrača.

Polufinalisti s prošlog Svjetskog prvenstva, reprezentacija Novog Zelanda više neće biti tolika nepoznanica kao u Indianapolisu. Jedan od glavnih igrača je Pero Cameron, igrač hrvatskog porijekla, a uz njega je Kirk Penney, bek šuter izraelskog Maccabija koji je prije nekoliko dana gostovao u Zagrebu. Uz spomenutu dvojicu vrijedi izdvojiti Philla Jonesa i Seana Marksa. Posljednja reprezentacija u skupini B je Angola. U posljednjih šest afričkih prvenstava, pet puta su bili prvaci što dovoljno govori o kontinuitetu košarke u Angoli. Poslije ždrijeba su se izjasnili o svojim ambicijama u Japanu."Naš cilj je ući među najboljih osam reprezentacija. Mislimo da bi četvrtfinale bio rezultat koji bi podigao košarku u Angoli i općenito u Africi na dodatnu razinu.". Od igrača vrijedi izdvojiti Olimpia Cipriana, Joaquima Gomesa i Carlosa Almeidu. Cipriano je u finalu prvenstva Afrike postigao 22 poena i tako vodio Angola do novog naslova prvaka kontinenta.