Svjetsko košarkaško prvenstvo u Indianapolisu

Za skup je nemoguće reći da ga čini "šesnaest najboljih reprezentacija" - jer na što mogu računati "igračke skupine" recimo iz Libanona, Alžira ili Venecuele? Neću prihvatiti priču o ozbiljnom shvaćanju ovih protivnika, o neophodnom oprezu, o potencijalnim iznenađenjima turnira... ovo su reprezentacije čiji su zadaci ustvari prilično jednostavni: popuniti mjesto osigurano za dotični kontinent, odraditi 3 utakmice i ako je moguće - ubaciti pokoji koš. Ne slažete li se sa mnom, kladionice Vam nude naizgled odličnu mogućnost zarade: okladite li se za 10 kn na Libanon kao svjetske prvake imate šansu zaraditi fantastičnih 1 200 kn. Doduše gotovo samo teoretsku šansu...

Na papiru prvi su favoriti - domaćini. Kladionice se slažu, na 10 uloženih kuna zarada je duhovitih 50 lipa. Međutim i za ovo su natjecanje Amerikanci nastavili trend dovođenja igrača iz drugog reda: Iverson, O’Neal, Bryant, Kidd, Webber i niz drugih imena bez mnogo su problema pronašli razloge za ispričnicu. Dvanaest odabranih predvodi "domaći dečko" Reggie Miller. Dio priče koji se Amerikancima sigurno neće svidjeti: ovim imenom prestaje lista stvarnih umjetnika ovogodišnjeg "Nightmare team-a". Pogledate li spomenuti popis pitanje se samo nameće: "Da li je ovo TO prvenstvo? Turnir kad će američki profesionalci prvi put zabiti manje od protivnika?". Složiti ćete se, mnogo ovisi i o sudačkim kriterijima, i jedini je mudar odgovor - vidjeti ćemo.

Jugoslavene, zahvaljujući odličnom rosteru, svi vide na drugom mjestu. Iako povremeno nisu briljirali na pripremnim utakmicama (porazi od Turske, Rusije, Novog Zelanda, Australije), Stojaković, Divac, Bodiroga & co. čini se da nemaju pravog i ozbiljnog suparnika za srebro. Ako ne težite egzibicijama ustvrditi ćete da će se za preostalo odličje ponajprije boriti europski poker: Turska, Rusija, Njemačka i Španjolska.

Ruski je brod, pod palicom Stanislava Eremina kao i svaki put - nepredvidljiv. Ekipa koja može gotovo sve ali i ekipa koja unatoč mladom Utah Jazzeru Kirilenku može sve - prosuti. Kirilenko, Paschutin, Karashev, Tchikalkine - ne zvuči loše. Ostaje ipak uvjerenje kako kladioničari u Rusima neće tražiti "zicer pobjednike". Vrlo slično kao i u slučaju reprezentacije Španjolske koje će predvoditi golobrade NBA vedete Gasol i Navarro. Iako se bek Utah Jazza Raúl López nesretno ozljedio desetak dana prije početka prvenstva, mnogi su spremni kao najveći nedostatak ekipe sa juga Europe istaknuti upravo etiketu "premladi".

Turke predvodi NBA glumac Hidayet Türkoglu. Tu je MVP i najbolji skakač regularnog dijela Eurolige Mirsad Turkcan, te Panathinaikosov maneken preparata za kosu - Ibrahim Kutluay. Ozbiljnijih problema sa sastavom nemaju, a ipak skepsa oko nastavka niza uspjeha započetog na zadnjem EP ima realne temelje. Ustvari, najveći turski problem u odnosu na zadnje prvenstvo Europe je to što će u Indianapolisu izostati domaća fanatična atmosfera - u vrijeme time outa u Conseco Fieldhouse nemaju "običaj" vrtjeti tursku narodnu glazbu...

Zanimljiva priča je reprezentacija Njemačke. Nakon upletanja čak i kancelara Schroedera, konačno su uspjeli obrisati upitnik oko nastupa Dirka Nowitzkog. Savez se na kraju odlučio uplatiti problematičnih 200 tisuća dolara koje je za osiguranje zlatokosog i zlatorukog Dirka tražio Mark Cuban, vlasnik Mavericksa. Zanimljivo je objašnjenje zašto ista praksa nije primijenjena i u slučaju Shawn Bradley - naime njemački savez tvrdi kako za ovaj potez nemaju dovoljno sredstava.

Argentinci su spremni za roster svoje reprezentacije reći kako je najbolji oduvijek. Neupitno, najzvučnije ime u redovima Gaučosa je budući pijun San Antonio Spursa - Emanuel Ginóbili. Niz nastavljaju Oberto iz Tau Ceramice, najbolji U-22 igrač u Europi Luis Scola te krilo Hugo Sconochini - kapetan i srce ekipe (ovo će mu SP poslužiti za oproštaj od košarke). Nakon +28 protiv Turske, u jednoj od zadnjih pripremnih utakmica, možda su Argentinci ti koji nose teret potencijalnog iznenađenja turnira.

Nepoznanice ali sigurno ne i ozbiljni pretendenti na medalju su Kina, Novi Zeland, Porto Riko, Brazil te neigranjem Nasha, Foxa, Magloirea i MacCulloche oslabljeni Kanađani. Čak će i izvjesni Miguel Lutonda, MVP afričkog prvenstva, ustvrditi kako ove godine Angola nije došla samo učestvovati. Priča koju sam već "jednom" čuo...

"Reggiev dom" - Conseco Field House (18 345 sjedećih mjesta) poslužiti će kao mjesto odigravanja važnijih utakmica dok će ostale susrete udomaćiti nedaleki, kapacitetom veći, RCA Dome (33 475 mjesta). Raspon cijena ulaznica je velik - od 10$ za najlošija mjesta tijekom početne faze prvenstva pa do 190$ za mjesta koja osiguravaju ugodno praćenje finala. Opet daleko od simpatične priče je HTV koji se odlučio na praćenje prvenstva tek od polufinala. Za upijanje poteza klincima ostaju spektakularni dvoboji u ligi Ožujsko a u slučaju nevjerojatne ideje o gledanju svjetskog košarkaškog prvenstva morati će posegnuti za ARD-om ili nekim drugim "susjednim" programom.