U čast Draženu Petroviću

Jedna od najvećih promjena u NBA tijekom 80-tih i ranih 90-tih bila je dolazak mnogih talentiranih europskih igrača. Jedan od najboljih bio je Dražen Petrović, dvostruki osvajač srebrne olimpijske medalje, vođa hrvatske reprezentacije a sve to prije no što je postao jedan od najboljih šutera u NBA. Nakon 4 sezone provedene u redovima Blazersa i Netsa automobilska je tragedija u Njemačkoj prekinula Draženovu karijeru.

Za vrijeme života Petrović je uspio ostaviti svoj pečat i u NBA a i širom svijeta. Na gracioznost američkih talenata Dražen je odgovorio unoseći u igru bezgranični entuzijazam ilustiran karakteristično stisnutom šakom u trenucima trijumfa. Nije bio jak defanzivac kao njegovi američki suparnici ali je pokazivao sposobnost i kuražu za šutiranje trice. "Nikad nisam vidio ni jednog pro ili igrača amatera da radi toliko i toliko naporno. Bio je potpuno savršen profesionalac kad su u pitanju angažman i požrtvovnost" izjavio je Tom Newell (pomoćni trener Netsa) za NY Daily News.

Petrovićeve su šuterske sposobnosti odgovarale njegovoj energiji. U dvije pune sezone u New Jersey Netsima postizao je prosječnih 21.4 koševa po utakmici. Svoju najbolju i posljednju sezonu (92/93) predvodio je Netse sa prosječna 22.3 koša. "I da ste bili protivnički navijač niste mogli navijati protiv njega. Morali ste biti njime impresionirani" izjavio je Draženov suigrač Sam Bowie.

Kao sin policajca, Petrović je odrastao u Šibeniku, maloj luci na Jadranskom moru. On i njegov brat Aleksandar provodili su sate međusobno igrajući košarku. Već kao teenager počeo je nastupati za tadašnju jugoslavensku reprezentaciju.

Već 1984. sveučilište Notre Dame pokušalo je Dražena dovući u SAD. Dvije godine kasnije u trećoj rundi draftirali su ga Portland Trail Blazersi. Debut hrvatske zvijezde u NBA u sezoni 90/91 nije bio sjajan. Njegova obrana nije bila na dovoljno visokoj razini pa su ga Blazersi, a zahvaljujući i Clyde Dreyleru na dvici, koristili tek minimalno. U 77 utakmica u toj sezoni Dražen je za 12.6 minuta ubacivao 7.6 koševa.

U prvom dijelu druge sezone u 20 od 38 utakmica proveo je na klupi. Nakon toga dogodio se trade sa Netsima. Minutaža se djelomično popravila (20.5 minuta) a Dražen je na kraju sezone označen kao jedan od najboljih u omjeru minute-koševi.

Šut izvana donio je u sljedećoj sezoni Petroviću priliku među početnih pet. Rezultiralo je to skokom prosjeka koševa na 20.6 po utakmici. Počeo je graditi glas ponajboljeg šutera, posebno iza linije tri poena. Te je sezone ubacio 123 od 277 trica što mu je bilo dovoljno za drugo mjesto u NBA. Osim toga Netse je predvodio po postotku šuta (50.8%) te po postotku ubačenih slobodnih bacanja (80.8%).

U postsezoni 1992. Petrović se vratio u domovinu predvodivši reprezentaciju tek nedugo samostalne Hrvatske na OI u Barceloni. Hrvatska je izgubila jedino od SAD, a Dražen je igravši više na poziciji playa nego šutera i tada ubacio 19 koševa (usprskost čuvarima Jordanu i Johnsonu).

Njegovi statistički pokazatelji u sezoni 92/93 postali su još boljim. Osim što je predvodio Netse sa prosječnih 22.3 koševa po utakmici, postavio je i rekorde kluba sa 51.8% ukupnog šuta i 44.9% uspješnosti iza linije za tri poena. Mediji su ga te sezone uvrstili u treću NBA ekipu. Navijači su voljeli njegov entuzijazam i energiju a treneri cjenili činjenicu da je postsezonu posvećivao poboljššanju svoje igre, posebno u obrani. "Niste mogli zaželjeti boljeg suigrača. Bio je vrlo talentiran, radio je naporno i bio sposoban voditi svojim primjerom. Bio je neumoran" izjavio je Chuck Daly.

Ustvari, nisu svi bili suigrači bili oduševljeni Draženovim stilom. Neki su igrači Netsa, saznalo se kasnije, imali problema "with Draz". Mislili su da šuta i drži loptu - previše. Osim stanjem u svlačionici, Petrović je bio nezadovoljan i sa managementom NJ Netsa koji se nije žurio oko pregovora za novi ugovor. Nakon što su 93 Netsi ispali u prvom krugu playoffa Petrović je izjavio kako će najvjerojatnije prihvatiti dvogodišnji angažman u Grčkoj. Uslijedio je put u Europu kako bi se pridružio hrvatskoj reprezentaciji koju je očekivao nastup na EP. Nakon što je ubacio 30 koševa na pripremnoj utakmici u Poljskoj Dražen je otputovao u Njemačku radi posjete djevojci.

7. lipnja bio je na putu za Munchen kada je auto u kojem je bio suvozač udario u kamion. Poginuo je na mjestu nesreće. Tada je imao 28 godina. Gubitak je šokirao europske navijače. "Vama u Americi teško je to dočarati jer imate toliko dobrih igrača. Ali mi smo zemlja sa 4 milijuna stanovnika. Bez njega - košarka je napravila tri koraka unazad" rekao je Aleksandar Petrović za NY Daily News.

Kasnije tijekom 1993 Netsi su umirovili Draženov dres sa brojem tri.