U Pragu se "igra nekakav turnir u košarci"

Foto: Bernard Jurišić

Prvi izazov dogodio se nekoliko dana uoči puta u Prag. Bahatim "lako ćemo" stavom, krenuli smo u traženje smještaja u Pragu manje od tjedan dana uoči vikenda u kojem se igra Final Four. Ne da smo dobili odbijenice od četrdesetak agencija, nego su nas gotovo ismijali kad smo ih pitali "pa zar nema baš ništa slobodno". "Nema gospodine, taj vikend je bukiran, kod nas se, znate, igra nekakav turnir u košarci".

"Nekakav" turnir u košarci posložio se s produženim vikendom kojeg zaokružuje praznik rada i zaista, teškom mukom dođosmo do ipak pristojnog hotela u Maloj četvrti, na lijevoj strani Vltave. Protivnici naše kandidature za organizaciju Europskog nogometnog prvenstva 2012. godine, neka malo računaju broj eura/dolara koji će se u prašku kasu sliti samo zbog ovog događaja.

Nakon što još nismo stigli steći prvi dojam Praga (iako svi pričaju lijepe stvari o njemu, stoga puno od njega i očekujemo), ali smo opipali puls Znojmog i Jihlave, gradova na putu od Autrije prema Pragu, za prvu večer u glavnom gradu Češke bio je dovoljan posjet Sazka Areni.

Foto: Bernard Jurišić

To impresivno zdanje ostavlja vas bez daha. Dvorana koja je u rangu s boljim NBA dvoranama prvih desetak minuta ne dozvoljava vam da se usredotočite na bilo što drugo, osim gledanja po tribinama poput djeteta otvorenih ustiju. Izgrađena za Svjetsko prvenstvo u hokeju, danas ta multifunkcionalna Arena, vjerojatno najmodernija u Europi, ugošćava najveće svjetske koncerte, spektakularne hokejaške okršaje, a evo dođoše je posjetiti i najbolji europski košarkaški klubovi.

A dvoranu je lako napuniti kad vam iz Tel Aviva dođe 35 čarter letova navijača Maccabija, koji su stvorili zaista paklenu žutu atmosferu na svim tribinama Sazka Arene. "Volio bih vidjeti koliko bi se navijača skupilo na neutralnom terenu da Maccabi ne sudjeluje na Final Fouru, rekao mi je nedavno Nikola Vujčić, uz Anthonyja Parkera najveća zvijezda Maccabija današnjice. Možda i najbolje momčadi Europe, koja će, osvoji li titulu prvaka Europe i treći put u nizu, doseći visine slavne Jugoplastike iz 1989., 1990. i 1991.

A kad smo već kod te Jugoplastike, dvojica igrača iz njezinih najslavnijih dana dovelasu svoje momčadi na Final Four. Velimir Perasović s Tau Ceramicom i Duško Ivanović s Barcelonom, pokušali su zaustaviti Maccabi u namjeri da se priključi njihovoj "dinastiji". Nisu uspjeli, obojica su zastali u polufinalu, a posljednja Maccabijeva prepreka do "three-peeta" bit će moskovski CSKA.

Foto: Bernard Jurišić

Kod njega nema ništa Jugoplastikinog, ali zato ima gomila ruskih navijača, koji su već prvog dana potegnuli na hektolitre votke i ostalih "dezinficirajućih sredstava". Tijekom druge utakmice imao sam prigodu sjediti među najžešćim ruskim navijačima i dok ovo pišem osjećam kako mi majica zaudara na votku. Podsjetnik na golemog pajdaša u crvenom dresu s natpisom "Olić" na leđima što je sjedio pored mene.

Što li će tek biti tijekom subote po praškim pubovima, da ne govorimo o nedjelji, kad će nova grupa Izraelaca i žednih Rusa izvršiti iskrcaj u Pragu. "U Izraelu će ovog vikenda ostati samo nešto vojske koja mora biti dolje". Još pet čartera najavljeno je za nedjelju na liniji Tel Aviv - Prag. Odakle im smještaj? Snaći će se, nema straha.

Zanimljiva i bučna pojava bilo je i nekih pedesetak Litavaca u dresovima reprezentacije, Žalgorisa i Lietuvos Rytasa, koji su "o svom poslu" pjevali svoje pjesma, skandirali Litvi, ispijali hektolitre piva i uživali u košarci. A ni jednog jedinog Litavca među četiri sudionika Final Foura.

E, da. Vidio sam i jedan češki par na tribinama Sazka Arene. I nije im uopće bilo čudno što nitko od ovih visokih sportaša nije sa sobom ponio palicu, a nema ni kacigu za glavu. Globalizacija. I ako mislite da ljudi u Znojmom i Jihlavi vjeruju ikome osim Škodi, grdno se varate.