Uistinu Zen Master?

Nakon što je bilo jasno da će osvojiti i deveti trenerski naslov, kritike mu je uputio i legendarni trener Bostona Red Auerbach, čovjek koji je također osvojio devet naslova. Izjavio je kako Jackson nije stvorio niti jednog igrača, kako je prije imao Jordana, a sada da ima također dva najbolja igrača na svijetu i da nije problem osvojiti naslov s tim igračima. Red se vjerojatno uplašio kako više neće biti najtrofejniji trener. Naime, sigurno to neće biti osvoje li Lakersi još jedan naslov. Jackson je već najavio kako jedva čeka da prestigne Auerbacha.

Ipak ako bolje pogledate istina je drukčija. Kažu da statistika život znači. Kakve god igrače imali osvojiti devet naslova u zadnjih 11 sezona u kojima trenirate gotovo je neponovljiv uspjeh. Lakersi su prije no što je Jackson došao imali gotovo identičnu momčad i bili su 1999. godine pometeni od San Antonio Spursa u konferencijskom polufinalu. Isto se desilo i 1998., samo su ovaj puta krvnici bili Utah Jazz. Kako to da se u jednoj godini sve promijeni? Igrači sazriju? Vraga. Najveće zasluge pripadaju Philu.

Phil je postavio jednostavan plan. Koristit ćemo napad Texa Wintera triangle-offense s tim da će cilj biti da se odvija preko Shaqa točnije da Shaq što je više moguće puta dobije loptu. Kako je to u potpunosti timski napad, Jackson je morao uvjeriti igrače (prvenstveno Kobea Bryanta) da se odreknu svojih brojki u korist momčadi. I u tome je uspio. Usto su Lakersi postali i jedna od najboljih obrambenih momčadi i 2000. su osvojili NBA prsten.

Sljedeća sezona, 2000/2001. Kobeu je dojadilo biti drugi čovjek i on želi postati prva violina. No često požuruje šuteve, Phil mu čak nekoliko puta na utakmici zna reći: "Dodaj loptu otvorenom čovjeku". Počinje kriza Lakersa. I tada krajem trećeg mjeseca Kobe se ozljeđuje te se vraća tek u zadnjih par utakmica regularnog dijela. Lakersi završavaju sezonu sa osam pobjeda u nizu, te u playoffu doživljavaju samo jedan poraz i postaju momčad s najboljim omjerom u playoff povijesti. Kobe je igrao timski i usprkos tome zabijao je 30-ak koševa po susretu. Bilo je jasno. Kobe je shvatio. Što je Phil učinio? Najbolju stvar koju je mogao. Nije učinio ništa. Želio je da Shaq i Kobe sve riješe i da shvate. Jer mogao je Phil doći i reći: "Kobe dosta je bilo. Igraj kolektivno. Ne želim cijelu utakmicu gledati tvoja soliranja." Da je to učinio ne bi napravio ništa. Kobe bi poslušao trenera, bio bi nezadovoljan, možda bi na kraju zatražio i zamjenu, a ne bi shvatio u čemu je bit.

Jackson je poznat kao trener čiji se treninzi baziraju na mentalnoj pripremljenosti. On je čovjek koji u potpunosti kontrolira situaciju i stoga ga i zovu Zen Master. Jednostavno svojim igračima daje samopouzdanje zbog svoje smirenosti. Kada su pitali Kobea odakle Lakersima tolika samokontrola i samopouzdanje dok igraju on je odgovorio: "Sve dolazi od Phila." Philu nitko ništa ne smije zamjeriti. On razvija najvažniji segment igračeve psihe. On razvija inteligenciju. Tjera igrače da misle. Tjera ih da čitaju knjige. Tjera ih da pričaju o nekim temama koje nemaju veze s košarkom. A što je najvažnije, svi ga igrači vole i poštuju. Kada je Shaq čuo kako je Auerbach napao Phila rekao je istinitu tezu koju Auerbach zna, ali ne želi priznai. "Dok Phil nije došao nisam imao niti jedan naslov. Sada imam tri. Zaključite sami tko je ključ uspjeha.". Jackson često zna preko medija izazvati svoje igrače, prvenstveno Shaqa. Kad god Phil nešto negativno kaže u novinama ispadne da se oni ne vole. Shaq nakon toga odigra briljantno. "Mi uopće nemamo problema. Ja obožavam Phila. On ima svoje metode komunikacije s igračima. No kad on prestane trenirati ja prestajem igrati. On je jedini čovjek koji me uspio dovesti na višu razinu i tamo me održati", rekao je Shaq.

Jackson je u New Yorku naučio kako svaki igrač ima veliku vrijednost u momčadi. Timska igra i obrana pobijeđuju utakmice, a ne indivudualci koji svaku akciju soliraju. 1986. postao je asistent Douga Collinsa, trenera Bullsa. Phil je dobio veliku priliku 12. prosinca 1988. Bullsi su gubili 14 koševa i Doug Collins je isključen te ga je Phil zamjenio. Bullsi su tu utakmicu dobili. "Osjećali smo se kao da smo pušteni iz kaveza. Dobili smo utakmicu jer smo bili toliko opušteni", izjavio je kasnije Horace Grant. Jackson je sljedeću sezonu postao glavni trener. Uslijedile su velike promjene. Jackson je postavio odličnu obranu. Izbacio je sve napade koji su završavali s izolacijom Jordana koji bi igrao jedan-na-jedan. Instaliran je triangle-offense Texa Wintera u kojemu svi igrači uz dobro kretanje bez lopta imaju mnogo dodavačkih i šuterskih opcija. Kada je Jordan u potpunosti zapoečo igrati po Philovom planu, Bullsi su postali nezaustavljivi.

U sezoni 1990./91. Jordan je zabijao "samo" 31.5 koš po utakmici no Bullsi su završili sezonu sa 61-21 te su osvojili prvi naslov, a isto im je pošlo za rukom i sljedeće dvije godine. Tada se MJ povukao, a Bullsi su na veliko iznenađenje svih dobili 55 utakmica iduće godine no ispali su u polufinalu Istoka. Iduće godine Jordan se vratio pred kraj sezone no opet su ispali u polufinalu.

Phil mnogi priznaju da je sezona 1995./96. njegov najveći trenerski uspjeh. Jordan je bio na raspolaganju od samog trening kampa te je želio ponovno dokazati svoju igračku genijalnost. Izazov za Jacksona bio je golem. Trebao je poslagati sve dijelove i u tome je uspio. Pippen je ponovno postao drugi igrač u momčadi, Ron Harper je imao velike obrambene zadatke, Luc Longley je postao prvi centar dok je Steve Kerr bio čovjek koji je mogao zabiti tricu. Toni Kukoč odlično se uklapao u Philove ideje jer nije nikada previše solirao te je volio dodavati. Doveli su i problematičnog Dennisa Rodmana no Jackson da je odlično iskontrolirao tokom sljedeće tri godine. Dao mu je dovoljno slobode za lude provode, a Rodman je bio najbolji skakač lige petu uzastopnu godinu. Jordan je osvojio naslov prvog strijelca. Bullsi su završili s omjerom 72-10, najboljim u NBA povijesti. U playoffu su doživjeli samo tri poraza te su osvojili četvrti naslov. Sljedeće dvije godine ponovno su osvajali naslove te su tako postali prva momčad koja je dva puta osvojila tri naslova zaredom.

Chicago je sada prošlost. Glavni krivac za to je generalni menadžer Jerry Krause. On je konstantno osporavao uspjehe Bullsa tvrdeći kako nisu najzaslužniji trener i igrači već organizacija. E pa eto mu sada njegove organizacije koja četiri godine zaredom nije pobijedila više od 25 utakmica u sezoni.

Phil je sin svećenika i u djetinjstvu je bio pod strogim nadzorom roditelja. Nije smio čitati stripove, gledati TV, izlaziti i zabavljati se s ostalim vršnjacima. Otišao je na sveučilište North Dakota i tamo je bio najbolji igrač. Na draftu su ga izabrali NY Knicksi i s njima je na kraju 1973. osvojio NBA naslov. No trener Knicksa bio je veliki prijatelj Phila i usto čovjek kojega je uvelike iritirao Auerbach jer je uvijek pušio cigare nakon osvojenih naslova. Taj trener više nije živ no sada Phil je rekao kako bi bio iznimno sretan da prestigne Auerbacha jer bi to vjerojatno bio najljepši poklon njegovu treneru.

Kada je prvi put došao u Chicago izgledao je kao čudak. I dok su drugi treneri dolazili na utakmice u odijelima, Phil je dolazio u trapericama i havajskim košuljama te je uvijek imao dugu kosu. Ljudi su se pitali kako je Krause dospio do njega. Bio je sigurno čovjek s personalityem i ljudi su ga počeli sve više voljeti. No njemu nikada nije bilo važno što drugi misle već što njegove igrači misle o njemu kao o treneru.

Phil je došao u Los Angeles i tamo je čak počeo pratiti modu te se uredno šišati i brijati. Počeo je nositi elegantna odijela te najbolje naočale. Uglavnom, Los Angeles ga je rastopio.

Na ugovoru su mu ostale još dvije godine. Prvo je izjavio kako neće produljivati ugovor zbog problema s leđima i koljenima, no u zadnje vrijeme možemo čuti da se dvoumi. No ako se povuče nakon dvije godine i osvoji recimo još dva naslova, postat će najtrofejniji NBA trener i Auerbach će moći prigovarati koliko želi. Već sada je postao trener s najviše pobjeda u playoffu (156), a njegov omjer pobjeda i poraza u sezoni (726-258, 73,8%) i playoffu (156-54, 74,3%) vjerojatno nitko nikada neće dostići.