Za skokove se ne moramo brinuti

Bagarić može reći da je vidio skoro sve što postoji u košarkaškom svijetu. Od lažnih obećanja, skupljanja iskustva na klupi NBA momčadi, do ponovnog dizanja kroz talijanskog prvaka i igranja u Euroligi. Sve je počelo u Karlovcu, nakon čega dobiva poziv u Cibonu. Nije dobio pravu priliku, nije ga se pričekalo, nego je prebačen u Benston. Kaljenje je razlog, ali je on sam znao kako je zaslužio više.

Foto: Dario Dodić

Chicago Bullsi su u njemu vidjeli šansu, ali je kroz naredne tri godine Bagarić spoznao koliko je teško izboriti minute u NBA ligi. Novac mu je osigurao lagodniji život, ali teško je prihvatiti činjenicu da sjediš, bez prave prilike, da igraš u garbage timeu. Zato je nakon odrađenog ugovora, napravio po svemu sudeći dobar potez, povratkom u Europu. Olympiakos mu je bio prvi klub, a nakon Atene ga pod svoje okrilje uzima Jasmin Repeša.

U Italiji je bio na domak izbornika Spahije, koji je vidio da se Bagarić opet diže i da iz utakmice u utakmicu, postaje sve dominatniji pod obručima. Prosjek od pet poena i četiri skoka pokazuje da ga je Repeša postepeno uvodio, birajući prave trenutke u utakmici. Dodatno iskustvo iz Eurolige i iz talijanskog prvenstva, gdje je osjetio i slast trofeja, mu je donijelo priliku za ponovnim igranjem u hrvatskoj reprezentaciji.

Slijedilo je 45 dana rada i dokazivanja da u velikoj konkurenciji centara zaslužuje imati svoje mjesto. Najviše je pokazao u prvim utakmicama kada je redovito bio među najboljim igračima. Kako po postignutim koševima, tako i po prikazanoj igri. Protiv SiCG je bila jedina mrlja, kada je dopustio da ga iznerviraju i pretjerano reagira, zbog čega je bio isključen s utakmice.

Pokazao je da se Neven Spahija ima na koga osloniti pod koševima i da izlaskom Nikole Vujčiča i Marija Kasuna, ne bi trebao pasti ritam pod koševima. Ukoliko zadrži kocentraciju i mirnoću mogao bi biti veliki plus za našu momčad.