Zaboravite sve prognoze

Sve priče oko toga što nam je bilo bolje, igrati protiv Njemačke ili Italije u dodatnim kvalifikacijama, igrati protiv Španjolske ili Slovenije u eventualnom četvrtfinalu, nemaju nikakvog smisla. Ali baš nikakvog. Naša reprezentacija je takva da u svakom trenutku može od bilo koga izgubiti, ali isto tako, to je jedino u što bih se kladio - baš svaku od preostalih 11 reprezentacija i pobijediti.

Foto: MINA

Dominantne reprezentacije više nema, pokazali su to dosadašnji rezultati, ali znalo se to i prije. Tko danas uopće može prognozirati kako ćemo mi izgledati sutra protiv Italije? Tko može biti toliko ozbiljan i reći "mi smo favoriti", ili "Talijani su bolji"? Sve prognoze ulaze u sferu nagađanja, predviđanja, čaranja-baranja i filozofiranja.

Što se igre tiče, vidljivo je da forsiranje Planinića u ulogu "jedinice" ne daje željene rezultate. Dapače, "Planina" je u sve tri utakmice u skupini izgledao trapavo, mučeći se da uopće prenese loptu u protivničko polje. Iz zrakoplova se moglo vidjeti da ga "uništavaju" manji i brži braniči, protiv kojih nema rješenja. A kad uspije prenijeti loptu i ostvariti korak prednosti pred čuvarom, vidljivo je da nema rješenja, osim bespotrebnog soliranja i igre "jedan na pet".

Vrata pobjede protiv Turaka otvorila su se kad je loptu u ruke dobio Marko Popović. Agresivac, emotivac, čovjek koji zna povući svoju momčad i što je najvažnije - ima bolja rješenja od Planinića. Ne forsira šut, razigrava momčad i ne gubi lopte. Planinić je baš u toj rubrici rekorder na EP-u, s čak 4,7 izgubljenih lopti na utakmici. Previše, puno previše da se ne bi osjetilo.

A iz Planinićeve nesigurnosti na poziciji "jedinice" nervoza se uvlači i u ostale dijelove momčadi. Jasno je da bez pravog "trenera na parketu" nema ni prave igre. Planinić to nije. Iako zaslužuje mjesto čak i u startnoj petorci. No nikako s loptom u rukama.

Foto: MINA

Popović je potpisao i razigranost kapetana Vujčića, što Planinić nije znao napraviti u 80 prethodnih minuta. Potpisao je i racionalnije ponašanje Giričeka, dozirajući mu lopte, omogućivši mu malo zraka u situaciji kad su Turci shvatili da više nije naša "prva i jedina" napadačka opcija. Popović je razigravao momčad, Planinić je razigravao sebe.

Pozitivno je što je to shvatio i Spahija i što je gurnuo u vatru najprije Ukića, potom i Popovića. Šteta što nije strpljiviji s Rokom, jer njegov doprinos može biti značajan. No, treba mu minuta i povjerenja. I Ukić i Popović daleko su bolja opcija za prenošenje lopte od Planinića. "Planina" mora dobiti neke druge zadatke.

Šteta je što je Žižić "van igre", što njega nismo uspjeli razigrati. Naravno, odgovornost je tu na izborniku, jer on mora pronaći načina da iskoristi sve ono što "Žiža" može dati. Njegovi poeni, skokovi, obrana, trebat će nam želimo li igrati značajnu ulogu u nastavku prvenstva. A želimo.

Poanta priče? Svatko tko kaže išta drugo, osim da su šanse Hrvatske i Italije 50-50, priča bez argumenata. Očekuje nas još jedna rovovska bitka u kojoj će na kocku biti stavljene još dvije godine hrvatske košarkaške zbilje. U tih 40 minuta zaista je sve moguće...