Honda nastavlja pobjeđivati, ali može li hrvanjem do samog vrha FNC-a?

U modernom MMA-u atraktivni nokauti često privlače najveću pozornost publike, no pobjede se ne ostvaruju isključivo snažnim udarcima. Kontrola distance, rušenja, pozicioniranje u parteru i sposobnost nametanja vlastitog ritma jednako su važni elementi uspjeha. Upravo na tim temeljima Hanbulat Irisbijev gradi svoju profesionalnu karijeru.

Dvadesetjednogodišnji Dagestanac s beogradskom adresom u Skoplje je stigao s tri pobjede u jednako toliko profesionalnih nastupa. Nasuprot njemu stajao je Antonio Budimir, hrvatsko-austrijski borac koji je uoči susreta imao šest pobjeda i dva poraza.

Iako je Budimir predstavljao novi izazov u njegovoj mladoj karijeri, Honda je još jednom demonstrirao sposobnost provođenja unaprijed pripremljenog plana i kontroliranja protivnika tijekom cijelog dvoboja.

Tri runde kontrole i jasna poruka konkurenciji

Već u prvoj rundi moglo se naslutiti u kojem će se smjeru borba razvijati. Honda je pogodio Budimira snažnim desnim direktom, nakon čega je hrvatski borac završio na podu. Budimir se pokušao podići uz ogradu, ali ga je Irisbijev ubrzo ponovno srušio i uspostavio kontrolu.

Sličan scenarij ponavljao se i u nastavku dvoboja. Honda je povremeno uspijevao povezati kvalitetne boksačke kombinacije, ali je najveću prednost ostvarivao kada bi borbu prebacio u parter.

U drugoj rundi ponovno je pronašao put do rušenja te zaprijetio pokušajem gušenja. Budimir se uspio obraniti i nekoliko puta vratiti na noge, no nije mogao spriječiti nova rušenja.

Ni posljednjih pet minuta nije donijelo promjenu odnosa snaga. Irisbijev je nastavio diktirati tempo, kontrolirati pozicije i skupljati bodove, a sva trojica sudaca na kraju su mu dodijelila pobjedu rezultatom 30:27.

Takav ishod pokazuje da nije riječ samo o borcu koji se oslanja na jedan uspješan trenutak. Honda je tijekom svih 15 minuta uspijevao nametati borbu koja mu najviše odgovara, pritom protivniku ostavljajući vrlo malo prostora za razvijanje vlastitog plana.

Dagestanska škola hrvanja kao najveće oružje

Dagestanski borci već godinama zauzimaju važno mjesto na svjetskoj MMA sceni, a njihova sposobnost povezivanja različitih elemenata hrvanja postala je prepoznatljiva i izvan najjačih svjetskih organizacija.

Honda pokazuje neke od tih karakteristika. Njegova prednost ne proizlazi samo iz mogućnosti da protivnika sruši, nego i iz onoga što slijedi nakon uspješnog rušenja.

Kontrola uz ogradu, zadržavanje dominantnih pozicija i ponovno rušenje protivnika nakon pokušaja ustajanja omogućuju mu da troši protivnikovu energiju i istodobno smanjuje rizik od primanja snažnih udaraca.

Takav način borbe posebno je zahtjevan za udarački orijentirane protivnike. Svaki pokušaj uspostavljanja distance može biti prekinut novim ulaskom u noge ili pritiskom uz ogradu.

Budimir je to osjetio u Skoplju. Iako se više puta uspio podići, gotovo svaki povratak na noge značio je početak nove borbe za obranu od rušenja.

Upravo ta sposobnost ponavljanja uspješnih akcija predstavlja jednu od najvećih kvaliteta mladog Dagestanca.

Honda pokazuje napredak i u stojci

Iako je njegovo hrvanje trenutačno najizraženiji segment borilačkog arsenala, nastup protiv Budimira pokazao je da Irisbijev nije potpuno jednodimenzionalan borac.

Već na početku dvoboja pogodio je desnim direktom, dok je tijekom druge runde ponovno uspijevao pronaći prostor za nekoliko kvalitetnih udaračkih kombinacija.

Takvi trenuci posebno su važni za njegov daljnji razvoj. Protivnici koji budu očekivali isključivo pokušaje rušenja morat će voditi računa i o prijetnji u stojci.

Osim toga, učinkovitost udaraca i rušenja međusobno je povezana. Kada borac uspije natjerati protivnika da se brani od udaraca, može lakše otvoriti prostor za ulazak u noge. Isto tako, konstantna prijetnja rušenjem može ograničiti protivnikovu slobodu tijekom udaračkih razmjena.

Međutim, nekoliko uspješnih kombinacija još nije dovoljno da bi se Honda mogao smatrati potpuno izgrađenim udaračem.

Njegova stvarna razina u stojci bolje će se vidjeti protiv suparnika koji imaju kvalitetnu obranu od rušenja i sposobnost održavanja borbe na nogama. Što bi ga moglo zaustaviti na putu prema vrhu?

Četiri profesionalne pobjede bez poraza svakako predstavljaju uspješan početak karijere, ali put prema borbi za naslov zahtijeva mnogo više od neporaženog omjera.

Irisbijev će s napredovanjem kroz kategoriju nailaziti na sve iskusnije i tehnički raznovrsnije protivnike.

Posebno zanimljiv izazov mogli bi predstavljati borci koji kombiniraju kvalitetno hrvanje s razvijenim udaračkim vještinama. Protiv takvih suparnika neće biti dovoljno oslanjati se isključivo na kontrolu u parteru.

Važan element bit će i sposobnost održavanja visokog tempa tijekom duljih razmjena u stojci, kao i obrana od pokušaja prisiljavanja na borbu u sredini kaveza, gdje je teže koristiti ogradu za kontrolu protivnika.

Dosadašnje pobjede pokazuju da Honda ima vrlo čvrste temelje, ali ne daju konačan odgovor na pitanje kako bi izgledao njegov nastup protiv najboljih boraca velter kategorije.

Upravo bi takvi susreti mogli pokazati koliko je trenutačno udaljen od potencijalne borbe za pojas.

Od dva prekida do dvije pobjede sudačkim odlukama

Pogled na dosadašnju profesionalnu karijeru otkriva zanimljiv razvoj Irisbijeva.

Prva dva profesionalna nastupa završio je tehničkim nokautom. U kolovozu prošle godine svladao je Hasana Orakcija, dok je u siječnju ove godine u prvoj rundi zaustavio Edcarda Oliveiru Martinsa. Nakon toga uslijedili su zahtjevniji dvoboji pod okriljem FNC-a.

Protiv Dalibora Dragojevića na FNC-u 31 u svibnju slavio je jednoglasnom sudačkom odlukom, a isti scenarij ponovio je protiv Budimira u Skoplju.

Takav razvoj rezultata ne mora upućivati na manjak završničkih sposobnosti. Naprotiv, pokazuje da je Honda sposoban pobjeđivati i kada ne uspije završiti protivnika prije posljednjeg zvona.

Ipak, kako bude napredovao prema vrhu kategorije, bit će zanimljivo pratiti može li uspješnu kontrolu u parteru češće pretvarati u završnice.

Borac koji osim dominantnog hrvanja posjeduje ozbiljnu prijetnju prekidom znatno je teži zadatak za svakog protivnika.

Vrijeme je za ozbiljniji ispit

Honda je pobjedom u Skoplju pokazao da zaslužuje pozornost unutar FNC-ove velter kategorije.

Samo 21 godina i profesionalni omjer 4-0 daju mu dovoljno prostora za daljnji razvoj, ali sljedeći korak trebao bi donijeti i zahtjevnijeg protivnika.

Borba protiv iskusnog borca s dobrom obranom od rušenja mogla bi pružiti najjasniji odgovor na pitanje koliko je Irisbijev spreman za napredovanje prema samom vrhu.

Za FNC bi takav susret bio prilika da testira jednog od svojih zanimljivijih mladih boraca, ali i potencijalno dobije novog ozbiljnog izazivača u velter kategoriji.

U ovom trenutku bilo bi prerano govoriti o neizbježnoj borbi za naslov. Profesionalni MMA već je mnogo puta pokazao koliko se stvari mogu promijeniti kada neporaženi talent prvi put naiđe na protivnika koji uspješno neutralizira njegovo najjače oružje.

No jedno se nakon Skoplja teško može osporiti – Honda zasad uspijeva nametnuti svoj način borbe svakom protivniku s kojim se susreo.

Hoće li ga upravo hrvanje jednog dana dovesti do FNC-ova pojasa ili će na putu prema vrhu morati značajnije proširiti svoj borilački arsenal, pokazat će sljedeći nastupi.

Dotad ostaje neporažen i nastavlja graditi karijeru na onome što najbolje radi – kontroli, strpljenju i hrvanju kojem njegovi dosadašnji protivnici nisu pronašli rješenje.