Put prvaka: Od Armagedona do trona Marko Bojković prošao je kroz uspone i padove prije nego što je pokorio FNC

U MMA-u je ponekad dovoljan jedan udarac da se sve promjeni. Marko Bojković u Skoplju je jednim takvim udarcem promijenio i smjer vlastite karijere.

Nakon samo 50 sekundi borbe na FNC-u 34, desnica srpskog borca pronašla je bradu Loma-Alija Eskieva. Aktualni prvak lake kategorije završio je na podu, sudac je prekinuo meč, a Bojković je napokon dočekao trenutak prema kojemu je godinama gradio karijeru.

Put do pojasa, međutim, nije bio priča o neprekinutom usponu. Bilo je tu uvjerljivih pobjeda, atraktivnih nokauta, duge stanke zbog ozljede i razdoblja u kojemu se činilo da je izgubio korak s vlastitim ambicijama. Upravo zato pobjeda nad Eskievom vrijedi više od još jedne završnice u impresivnoj kolekciji.

Bojković je postao prvak, ali do trona nije stigao prečacem

Armagedon kao ulaznica u profesionalne vode. Prije nego što je počeo skupljati pobjede na velikim FNC-ovim priredbama, Bojković se predstavio publici u prvoj sezoni Armagedona. Turnir do 70 kilograma bio je njegova prilika da pokaže što može protiv vršnjaka, a iskoristio ju je na najbolji mogući način.

Žigu Mikulana svladao je tehničkim nokautom u prvoj rundi, Luku Milidragovića jednoglasnom odlukom sudaca, a zatim je u finalu gušenjem u drugoj rundi zaustavio Patrika Čelića.

Tri borbe, tri pobjede i osvojen turnir. Uz to je stigao i ugovor s FNC-om, čime je otvoreno novo poglavlje njegove karijere.

Bojković se već tada izdvajao agresivnim pristupom i izraženim instinktom za završavanje borbi.

No, osvajanje Armagedona tek je trebalo potvrditi u profesionalnoj konkurenciji, gdje više nije bilo dovoljno opravdati očekivanja trebalo ih je iznova ispunjavati.

Eksplozivan početak, pa prisilna pauza

Prve profesionalne provjere prošao je uspješno. Na FNC-u 4 u Osijeku tehničkim nokautom u prvoj rundi pobijedio je Dawida Galeckog, a potom je na FNC-u 5 u Zaboku jednoglasnom odlukom sudaca svladao Luku Giorgadzea.

Tada je uslijedio zastoj. Operacija koljena i oporavak udaljili su ga od kaveza na više od godinu dana, ozbiljno usporivši kontinuitet koji je tek počeo graditi.

Povratak je ostvario na FNC-u 11 u zagrebačkoj Areni. Mauro Paixao osjetio je svu njegovu eksplozivnost kada ga je Bojković nokautirao letećim koljenom u drugoj rundi. Bio je to povratak kakav se samo mogao poželjeti, a nastavak niza potvrdio je da duga pauza nije izbrisala ono što ga je činilo jednim od zanimljivijih mladih imena organizacije.

Na FNC-u 13 u Beogradu Lucasa Ananiasa prisilio je na predaju gušenjem u prvoj rundi. Protiv Julia Pereire na FNC-u 17 slavio je tehničkim nokautom nakon samo 12 sekundi, a Arlena Ribeira na FNC-u 18 svladao je polugom na ruci u prvoj rundi.

Potom je na FNC-u 20 u zagrebačkoj Areni nokautirao Sahila Siraja za minutu i 19 sekundi.

Bojković nije bio borac koji je čekao da mu protivnik ponudi priliku. Znao je završiti meč na nogama, ali i pronaći rješenje u parteru. Rezultati su se nizali, a njegov profesionalni omjer narastao je na sedam pobjeda bez poraza.

Tada se činilo da je najveći izazov pred njim samo pitanje vremena. Miloš Janičić pobrinuo se da stvari postanu mnogo složenije.

Dva poraza koja su zaustavila zalet. Na FNC-u 23 u Beogradu Janičić je Bojkoviću nanio prvi profesionalni poraz, završivši borbu tehničkim nokautom u drugoj rundi.

Za borca koji je dotad znao samo za pobjede bio je to prvi ozbiljan sudar s drugom stranom sporta. No, još teže bilo je ono što je uslijedilo.

Na FNC-u 25 protiv Donovana Desmaea Bojković je izgubio podijeljenom sudačkom odlukom nakon tri runde. Drugi poraz zaredom dodatno je zakomplicirao njegov put prema vrhu i prekinuo razdoblje u kojemu su završnice gotovo postale zaštitni znak njegovih nastupa.

Dva neuspjeha nisu poništila njegove ranije rezultate, ali su promijenila kontekst u kojemu se promatrala njegova karijera.

Više nije bilo dovoljno govoriti o talentu, atraktivnom stilu i pobjedama koje dolaze brzo. Trebalo je pronaći odgovor na pitanje kako će reagirati kada se vrata prema vrhu krenu zatvarati.

Bojković je odgovor morao dati u kavezu

Povratak nije tražio spektakl, nego rezultat. Prvi korak prema oporavku napravio je na FNC-u 28, gdje je Ivana Vulchyna svladao tehničkim nokautom u trećoj rundi. Bio je to povratak na pobjednički put, no za ozbiljan povratak u utrku za pojas trebao mu je još jedan uvjerljiv rezultat.

Stigao je na FNC-u 31 u Beogradu. Suparnik mu je bio Piotr Niedzielski, iskusni Poljak s mnogo više profesionalnih nastupa, a ovaj put nije bilo ekspresnog završetka kojim bi Bojković riješio sve dvojbe.

Nakon tri runde suci su jednoglasnom odlukom pobjedu dodijelili srpskom borcu. Taj trijumf imao je drugačiju težinu od ranijih nokauta. Bojković je morao odraditi cijeli meč, ostati pribran i pronaći način da pobijedi protivnika s ozbiljnim iskustvom. Nakon dva uzastopna poraza ponovno je vezao dvije pobjede, a prilika za napad na vrh lake kategorije napokon je postala stvarnost.

Ispred njega je stajao Lom-Ali Eskiev, čovjek koji je nekoliko mjeseci ranije preuzeo pojas od Francisca "Croate" Barrija.

50 sekundi do vrha

Eskiev je na FNC-u 27 u Münchenu brutalnim nokautom svladao Barrija i prekinuo njegovu gotovo trogodišnju vladavinu u lakoj kategoriji. U Skoplje je stigao kao prvak, spreman za prvu obranu naslova.

Bojković je u borbu ušao s omjerom 10-2. Iza njega su bile godine nastupa, pobjedničkih serija i teških lekcija, ali i dovoljno dobrih rezultata da dobije priliku protiv prvaka.

Za razliku od njegova puta do borbe za naslov, sam okršaj nije ponudio mnogo neizvjesnosti. Bojković je pogodio desnicom, Eskiev je pao, a sudac je ubrzo prekinuo borbu. Sve je bilo gotovo nakon 50 sekundi.

U jednom trenutku Bojković je bio izazivač koji se pokušavao vratiti na vrh. U sljedećem je već imao pojas oko struka. Takav rasplet nije ostavio prostor za dugotrajno nadmudrivanje ni za sudačku odluku. Bojković je iskoristio priliku čim mu se otvorila i srušio prvaka na način na koji je tijekom karijere toliko puta završavao protivnike.

Pojas ne briše prošlost, nego joj daje novi smisao

Od finala Armagedona do vrha FNC-ove lake kategorije Bojković je prošao put koji nije uvijek slijedio očekivani scenarij. Profesionalni početak obilježile su pobjede, zatim je stigla duga stanka zbog operacije koljena, a potom i razdoblje dvaju uzastopnih poraza. Povratak je morao graditi korak po korak, sve do prilike koju je u Skoplju pretvorio u najveći uspjeh karijere.

Porazi od Janičića i Desmaea ostat će dio njegove priče. Upravo oni podsjećaju da put do vrha nije bio jednostavan i da se status prvaka nije dobio samo na temelju ranijih pobjeda ili očekivanja koja su ga pratila od Armagedona.

Sada je slika drukčija. Bojković više nije mladi talent koji čeka svoju priliku niti izazivač koji pokušava dokazati da pripada vrhu. On je prvak FNC-ove lake kategorije. Do tog statusa stigao je nakon godina rada i iskušenja, a odlučujuću večer završio je za manje od minute. No, osvajanje pojasa nije završetak priče, nego početak one u kojoj će svi ostali pokušavati doći do njega.

Marko Bojković stigao je od Armagedona do trona. Sada mora pokazati koliko dugo na njemu može ostati. Meta i pritisak sada su na njegovim leđima.