Stipe Miočić: Od hrvatskih korijena do vrha UFC-a – karijera koja je obilježila jednu eru

Godinama poslije Stipe Miočić iza sebe je ostavio nasljeđe koje ga svrstava među najveće teškaše u povijesti sporta: dvostruki je UFC-ov prvak, četiri je puta uspješno obranio naslov, a rekordne tri uzastopne obrane ostvario je tijekom prve vladavine.

Njegov put do vrha nije bio jednostavan

Bilo je poraza, teških nokauta i dugih pauza, ali i pobjeda kojima je dokazivao da može nadmašiti i najopasnije protivnike svoje generacije. Od Fabricija Werduma i Alistaira Overeema do Daniela Cormiera i Francisa Ngannoua, Miočić se tijekom karijere susretao s imenima koja su obilježila povijest UFC-ove teške kategorije.

Njegova priča pritom nije bila samo priča o pojasevima i nokautima. Obilježili su je i hrvatski korijeni, prijateljstvo s Mirkom Filipovićem te život izvan oktogona u ulozi obiteljskog čovjeka i vatrogasca.

Hrvatski korijeni i sportski počeci

Stipe Miočić rođen je 19. kolovoza 1982. u Euclidu, predgrađu Clevelanda u američkoj saveznoj državi Ohio. Njegovi roditelji podrijetlom su iz Hrvatske, a upravo je hrvatsko nasljeđe ostalo važan dio njegova identiteta tijekom cijele karijere.

Prije nego što se posvetio mješovitim borilačkim vještinama, Miočić je izgradio ozbiljnu sportsku podlogu. U srednjoj školi bavio se hrvanjem, baseballom i američkim nogometom, a nastavio je trenirati i na sveučilišnoj razini.

Na Cleveland State Universityju bio je nacionalno rangirani hrvač prve divizije, a igrao je i baseball. Uz to je razvijao boksačke vještine te je 2009. godine osvojio naslov prvaka Cleveland Golden Glovesa.

Upravo su mu hrvanje, fizička pripremljenost i boksačka tehnika poslije postali važni aduti u MMA karijeri. Iako je imao iskustva u nekoliko sportova, put prema profesionalnim borbama tek je počinjao.

Miočić je profesionalni MMA debi odradio 2010. godine. Uslijedilo je šest uzastopnih pobjeda, sve nokautom, čime je privukao pozornost i izborio priliku u UFC-u.

Ulazak u UFC i prvi ozbiljni izazovi

Miočić je debitirao u UFC-u 8. listopada 2011. na priredbi UFC 136, gdje se susreo s Joeyjem Beltranom. Pobijedio je jednoglasnom odlukom sudaca i uspješno započeo svoju karijeru u najvećoj svjetskoj MMA organizaciji.

Uslijedile su pobjede protiv Phila De Friesa i Shanea del Rosarija, a Miočić je nastavio pokazivati da posjeduje kombinaciju snage, brzine i hrvačkih sposobnosti koja ga može odvesti daleko.

Prvi poraz u UFC-u doživio je u rujnu 2012. protiv Stefana Struvea. Nizozemski teškaš zaustavio ga je tehničkim nokautom u drugoj rundi, čime je prekinut Miočićev niz pobjeda.

Miočić se nakon tog poraza vratio pobjedama protiv Roya Nelsona i Gabriela Gonzage, a potom je svladao i Fabija Maldonada. Sve je više potvrđivao da može konkurirati najboljim teškašima organizacije.

Junior dos Santos je na kratko zaustavio njegov uspon

Prije napada na naslov Miočića je čekao jedan od najtežih ispita dotadašnje karijere. U prosincu 2014. na priredbi UFC on Fox 13 borio se protiv Juniora dos Santosa, bivšeg prvaka teške kategorije i jednog od najboljih boksača među UFC-ovim teškašima.

Njihov meč trajao je svih pet rundi. Miočić je pružio snažan nastup i ravnopravno se nosio s iskusnim Brazilcem, ali su suci jednoglasnom odlukom pobjedu dodijelili dos Santosu.

Bio je to drugi poraz u njegovoj UFC karijeri, nakon kojega se morao vratiti pobjedama kako bi ostao u utrci za naslov.

Miočić je odgovorio na najbolji mogući način. U svibnju 2015. nokautirao je Marka Hunta, a potom je u prosincu iste godine nokautirao i bivšeg prvaka Andreija Arlovskog u prvoj rundi. Pobjeda nad Arlovskim potvrdila je da je spreman za novi iskorak.

Hrvatska poveznica: treninzi i prijateljstvo s Mirkom Filipovićem

U ožujku 2015. Miočić je boravio u Zagrebu, gdje je dva tjedna trenirao s Mirkom Filipovićem, poznatijim kao Cro Cop. Za Miočića, čiji su roditelji podrijetlom iz Hrvatske, to je bilo posebno iskustvo jer je imao priliku trenirati s borcem kojeg je godinama cijenio kao uzora.

Filipović je bio jedno od najvećih imena svjetske borilačke scene, a njegova karijera u Prideu i kick-boksu ostavila je dubok trag u povijesti teške kategorije. Miočić je od njega mogao učiti o pripremi za borbe, kretanju i iskustvu stečenom protiv nekih od najboljih svjetskih teškaša.

Taj susret povezao je dvije generacije boraca hrvatskih korijena te se razvio u prijateljstvo koje traje do danas. Filipović je obilježio jednu eru borilačkog sporta, dok je Miočić tek gradio put prema vrhu UFC-a. Nekoliko godina poslije i sam će postati jedan od najuspješnijih teškaša u povijesti.

Nokaut Fabricija Werduma i prvo osvajanje naslova prvaka

Dana 14. svibnja 2016. Miočić je u Curitibi u Brazilu dobio priliku napasti naslov UFC-ova prvaka teške kategorije. S druge strane oktogona stajao je Fabricio Werdum, tadašnji prvak i jedan od najcjenjenijih teškaša na svijetu. Werdum je u borbu ušao pred domaćom publikom, ali Miočić nije dopustio da ga atmosfera izbaci iz ritma.

U prvoj rundi Werdum je krenuo prema njemu nakon razmjene udaraca, a Miočić ga je dočekao preciznom desnicom. Brazilac je pao na pod, a sudac je prekinuo borbu.

Miočić je tehničkim nokautom postao UFC-ov prvak teške kategorije. Bila je to pobjeda koja je promijenila njegovu karijeru. Od kandidata za vrh divizije postao je čovjek kojeg su svi željeli pobijediti, a pred njim je bio zadatak koji je još važniji od samog osvajanja pojasa – dokazati da može ostati na vrhu.

Overeem, dos Santos i Ngannou – tri obrane za povijest

Prvu obranu naslova Miočić je odradio u rujnu 2016. na UFC-u 203, pred domaćom publikom u Clevelandu. Protivnik mu je bio Alistair Overeem, iskusni borac s vrhunskim kick-boks pedigreom.

Overeem je u prvoj rundi ozbiljno zaprijetio prvaku, ali Miočić se uspio izvući iz teške situacije i preokrenuti borbu. Uslijedio je nokaut kojim je sačuvao pojas i pokazao da može odgovoriti i kada se nađe pod pritiskom.

Druga obrana stigla je protiv čovjeka koji ga je ranije pobijedio – Juniora dos Santosa. Na UFC-u 211 u svibnju 2017. Miočić je iskoristio priliku za revanš i nokautirao Brazilca u prvoj rundi.

Time je izjednačio račune s jednim od najvažnijih protivnika svoje karijere, a ujedno se približio rekordu teške kategorije po broju uzastopnih obrana naslova.

Treći izazov bio je Francis Ngannou, borac čija je nokauterska snaga izazivala strahopoštovanje u cijeloj diviziji. Kamerunac je u siječnju 2018. na UFC-u 220 dobio priliku osvojiti naslov, a mnogi su očekivali da će njegova fizička snaga i razoran udarac predstavljati najveću opasnost za prvaka.

Miočić je, međutim, pokazao da se protiv takvog protivnika ne mora upuštati u otvorenu razmjenu udaraca. Koristio je hrvanje, rušenja, kontrolu na tlu i kretanje kako bi ograničio Ngannouove najjače strane.

Nakon pet rundi slavio je jednoglasnom odlukom sudaca i ponovo šokirao sve. Tom pobjedom ostvario je tri uzastopne obrane naslova, što je i danas rekord UFC-ove teške kategorije. Ujedno je postao prvak čija je prva vladavina obilježena nizom pobjeda protiv nekih od najopasnijih teškaša tog razdoblja.

Daniel Cormier i rivalstvo koje je obilježilo jednu eru

Nakon pobjeda nad Overeemom, dos Santosom i Ngannouom, Miočića je čekao novi izazov. Daniel Cormier, bivši prvak poluteške kategorije, odlučio je prijeći u tešku i pokušati osvojiti naslov.

Njihov prvi susret održan je u srpnju 2018. na UFC-u 226. Cormier je šokirao publiku kada je nokautirao Miočića u prvoj rundi i postao prvak teške kategorije, uz naslov koji je već držao u poluteškoj.

Miočić je tako izgubio pojas, ali nije odustao od povratka na vrh.

Revanš je održan u kolovozu 2019. na UFC-u 241. Cormier je u početku ponovno izgledao opasno, no Miočić je postupno mijenjao taktiku. Počeo je češće napadati tijelo protivnika, čime je otvorio prostor za udarce u glavu.

U četvrtoj rundi pogodio je seriju udaraca koja je završila Cormierovim padom i prekidom borbe. Miočić je ponovno postao UFC-ov prvak teške kategorije.

Njihov treći susret održan je u kolovozu 2020. na UFC-u 252. Ovoga puta nije bilo nokauta, ali Miočić je nakon pet rundi slavio jednoglasnom odlukom sudaca i obranio naslov.

Pobjedom u trilogiji potvrdio je da je pronašao način kako se nositi s jednim od najuspješnijih boraca svoje generacije. Rivalstvo s Cormierom postalo je jedno od ključnih poglavlja Miočićeve karijere, a pobjeda u trećem meču bila je njegova četvrta uspješna obrana naslova kroz dvije vladavine.

Francis Ngannou uzvratio je u revanšu

Nakon što je zaključio trilogiju s Cormierom, Miočića je ponovno čekao Francis Ngannou. Njihov drugi susret održan je 27. ožujka 2021. na UFC-u 260.

U odnosu na prvi meč, Ngannou je pokazao napredak u obrani od rušenja i sposobnosti da zadrži borbu na nogama. Miočić je pokušavao koristiti hrvanje, ali ovaj put nije uspio nametnuti isti ritam kao u prvom susretu.

U drugoj rundi Ngannou ga je nokautirao i osvojio naslov UFC-ova prvaka teške kategorije.

Miočić je tako ostao bez pojasa, a nakon poraza uslijedila je duga pauza. Prolazile su godine bez njegova povratka u oktogon, dok su se u teškoj kategoriji pojavili novi izazivači i promijenio se odnos snaga.

Ipak, Miočić nije odmah objavio kraj karijere. Umjesto toga, čekao ga je još jedan veliki izazov – borba protiv Jona Jonesa.

Jon Jones i posljednji nastup u oktogonu

Povratak Miočića najavljivan je dugo, a na kraju je dobio priliku boriti se protiv Jona Jonesa, jednog od najuspješnijih boraca u povijesti UFC-a. Jones je osvojio naslov teške kategorije i time otvorio mogućnost za okršaj s Miočićem, koji je i dalje slovio kao jedan od najvećih prvaka u povijesti divizije.

Njihova borba održana je 16. studenoga 2024. na UFC-u 309 u Madison Square Gardenu u New Yorku. Miočić je u meč ušao s 42 godine, nakon više od tri i pol godine izbivanja iz oktogona.

Jones je od početka nastojao kontrolirati borbu, a Miočić nije uspio pronaći način da nametne svoj ritam. U trećoj rundi Jones ga je pogodio udarcima i završio borbu tehničkim nokautom.

Nakon poraza Miočić je objavio da završava profesionalnu karijeru. Tako je zaključena karijera koja je trajala od 2010. do 2024. godine. U profesionalnom MMA-u ostvario je 20 pobjeda i pet poraza, a čak 15 pobjeda završio je nokautom.

Posljednji meč nije završio onako kako je želio, ali nije mogao izbrisati ono što je ostvario tijekom prethodnih godina.

Nasljeđe koje ostaje zauvijek

Miočić je profesionalnu karijeru završio s 20 pobjeda i pet poraza. No same brojke ne govore dovoljno o njegovu nasljeđu.

Bio je UFC prvak u dva navrata, ostvario četiri uspješne obrane naslova i pobijedio neke od najboljih teškaša svoje generacije.

Werdum, Overeem, dos Santos, Ngannou, Cormier, Arlovski, Hunt, Miočićev prvi UFC protivnik Beltran...

Njegova karijera praktički predstavlja presjek jedne cijele ere UFC-ove teške kategorije. I upravo zato Miočić danas zauzima posebno mjesto u povijesti organizacije.

Od vatrogasca iz Ohija i samozatajnog borca hrvatskih korijena stigao je do vrha najveće MMA organizacije na svijetu te postao velikan sporta. Na putu je izgubio neke velike borbe, ali se nakon poraza vraćao i ponovno osvajao vrh.

A kada se jednog dana bude pričalo o najvećim teškašima UFC-a ime Stipe Miočića biti će neizbježno.

Čovjek sa šahovnicom na hlačicama postao je UFC prvak, rekordni vladar teške kategorije i, na kraju, jedna od najvećih hrvatskih priča u povijesti borilačkog sporta.