Ivica slavio svirajući gitaru na stazi!

Ma tko kaže da je u sportu danas važno samo pobijediti?! Možda je to većinom i istina u tom okrutnom profesionalizmu koji je posljednjih desetljeća okupirao sport, ali ljudsko srce još se nije predalo.

Najbolje je to prikazao naš Ivica Kostelić. Ne samo sjajnom utrkom, nevjerojatnim izbjegavanjem pada nekoliko metara prije cilja, nego i ponašanjem poslije. Nije Ivica tugovao što mu je greška pred kraj utrke možda odnijela i prvo mjesto, nego je sijao od sreće i vikao u kameru: “Ovo je strašno! Ovo je strašno!”

I bilo je strašno! Bilo je strašno gledati kako je naš junak umalo izgubio ravnotežu, ali i prekrasno uživati u njegovoj sreći. Mladi i veseli dečec kakav jest Ivek nije mogao ne podijeliti svoju sreću i uspjeh s vjernim navijačima pa je skinuo skije i uzeo – gitaru! Mikrofon je već bio tamo, pojačala su uključena i Ivica je zasvirao!!! Smiješeći se bez prestanka uživao je Ivica, a dakako uz gitaru ide i pjevanje pa je spontano i zapjevao! I to sasvim solidno: “I’m going home, I’m going home!” Svaka čast Ivice, pobjedniče!

Zapravo, Ivici je teže bilo poslije njegove scenske izvedbe odgovarati pitanja simpatičnoj televizijskoj novinarki, koja je pitala na engleskom, a zatim ispravljala Ivicu da ne odgovara na engleskom, nego na hrvatskom!

”Kad sam prošao kroz cilj mislio sam da nema šanse da sam među prvih 15-20, a kad sam vidio da sam prvi nisam mogao vjerovati! Zasvirao sam zato da bih se zahvalio Bogu što sam uspio proći do cilja. Danas sam napadao prvo mjesto, rekao sam jučer da trebam pobijediti i vjerovao sam da mogu. Nisam pobijedio sve, ostao mi je još jedan, ali nakon pogreške sretan sam, presretan što sam postigao odličan rezultat“, rekao je Ivica, koji poslije svoje utrke još nije znao kako je Janica prošla u Mariboru, ali je znao da je i svoju obitelj dobro uplašio u trenutku pogreške.

“Sigurno su umirali od straha u tom trenutku, ali srećom sve se dobro završilo”.
Da dobro, sjajno!