Stanko Poklepović

Stanko Poklepović rođen je 19. travnja 1938. u Splitu i jedan je od onih trenera koji nisu imali puno uspjeha u igračkoj karijeri. Trenerska karijera vezana mu je uz prijatelja Tomislava Ivića, jednog od najvećih trenera Hajduka svih vremena.

Prvi je put trener Hajduka postao 1984. godine, a iznenadno je smijenjen između dvije utakmice četvrtfinala Kupa Uefe protiv belgijskog Wareggema 1986. Nakon toga dvije je sezone vodio Budućnost iz Podgorice, pa Borac iz Banja Luke.

Kratko je 1990. boravio u Apoelu iz Nikozije, da bi se vratio u Hajduk 1991. i postao prvi trener splitskog kluba u samostalnoj Hrvatskoj. Njegov je trenerski potpis pod prvom titulu prvaka Hrvatske u sezoni 1992, a klupu Hajduka napustio je u drugoj sezoni HNL-a.

U drugoj polovici 1992. godine vodio je četiri utakmice hrvatske nogometne reprezentacije, od čega tri na turneji po Australiji i jednu u Zagrebu protiv Meksika, ostvarivši skor od po jedne pobjede i remija, te dva poraza.

Od 1994. je bio izbornik reprezentacije Irana, potom i najboljeg iranskog kluba Pirouzija do 1997., kad na jednu sezonu preuzima slovenski Publikum. U Hrvatsku se vraća 1999. i s Osijekom osvaja prvi klupski trofej u povijesti - Hrvatski nogometni kup u finalu protiv Cibalije.

Od inozemnih klubova vodio je i mađarski Ferencvaros i iranski Isfahan, a od 2005. godine bio je zaposlen u Hajdukovoj omladinskoj školi.