Bitka za sjeverni dio Londona

AUTOR: Z.P.

Kada su se nedavno sastali Liverpool i Manchester United, bilo je jasno da se tu radilo o velikanima ne samo otočkog nogometa, dok je ovdje ipak slučaj o „velikanima“ gledajući samo okvire engleskog nogometa. Naime, niti jedan od ova dva londonska kluba nema osvojenu Ligu prvaka ili Kup prvaka, iako se ne može reći da nisu bili blizu (Arsenal izgubio finale 2006. godine u Parizu od Barcelone). Ono što daje draž ovom derbiju je zapravo blizina stadiona ovih dvaju ekipa, udaljeni su tek nekih pet kilometara, gdje se već više od 100 godina raspravlja o premoćnosti u sjevernim kvartovima glavnog grada Ujedinjenog Kraljevstva. Na ljestvici najjačih rivalstava ovaj derbi čak i nije na prvom mjestu u Londonu, naravno da je prvo mjesto rezervirano za Millwall i West Ham, ali ipak radi kvalitete momčadi u zadnje vrijeme itekako preuzima primat.

Rivalstvo ova dva kluba je zapravo nastalo na jako čudan način. Tu nije bilo tipičnih susreta s ludim rezultatima, već se ovdje radnja odvijala za „zelenim stolom“. Prvi susret ovih dvaju rivala je odigran davne 1887., ali nije završen zbog mraka koji je bio pospješen gustim oblacima, naravno da tada nije bilo reflektora. Pijetlovi su tada vodili 2:1 i do danas to se smatra njihovim prvim susretom. Praktički prvi pravi ligaški susret je odigran u prosincu 1909. godine gdje su Topnici savladali Spurse s 2:1.

Baš ono pravo rivalstvo počinje četiri godine nakon prvog meča, kada se Arsenal doseljava u svoj novi dom, kultni Highbury, čime postaju „prvi susjedi“ s Tottenhamom. S obzirom na to da je Prvi svjetski rat obuhvatio i Veliku Britaniju, u Londonu je osnovana „gradska liga“ gdje su se nastavile održavati utakmice između ove dvije momčadi, iako nisu bile u istoj diviziji nacionalne lige. 1919. godine ovo rivalstvo poprima dodatne konotacije zbog malverzacija u nogometnom savezu Engleske. Čelnici saveza su odlučili proširiti Prvu diviziju za dodatne dvije ekipe, čime su se Spursi nadali ostanku (završili na 20. mjestu od 22 momčadi najjače lige) te su uz Barnsley (tada završio kao treći u Drugoj diviziji) bili najizgledniji favoriti za ostanak u Prvoj diviziji. Zadnje dvije momčadi Prve divizije su automatski zamijenjene za prve dvije momčadi Druge divizije, a ostala dva mjesta su bila otvorena, slično kao licitacija, jer na kraju je tako ispalo. Tako za to presudno mjesto kandidira niz klubova, a pobjedu odnosi Arsenal iako je završio tek peti u Drugoj diviziji. Ovo je došlo kao „ulje na vatru“ sjeverno-londonskom rivalstvu, čime su krenule dodatne tenzije i razna ostala prepucavanja među navijačima ovih dvaju momčadi.

Kroz povijest su odigrali čak 183 susreta, gdje Topnici imaju znatno bolji omjer s čak 78 pobjeda u odnosu na svega 55 pobjeda Pijetlova. Najbolji strijelac u međusobnim susretima je Togoanac Emmanuel Adebayor s deset pogodaka (osam za Arsenal, dva za Tottenham). Naime, do danas visoki napadač iz Togoa je daleko najomraženiji igrač navijačima Topnika. Glavni razlog je ponašanje ovog napadača, kada je proslavio gol pred simpatizerima Arsenala (tada je igrao za Manchester City), a kasniji prelazak u Spurse je samo još više razbjesnio sve zaljubljenike u momčad s Emiratesa.

Treba izdvojiti i irskog gospodina Davida O´Learya, koji ima čak 35 nastupa u sjeverno-londonskom derbiju u dresu Gunnersa. Od ostalih ličnosti koje su obilježile ovo rivalstvo, u novije vrijeme, treba izdvojiti jednog trenera i jednog igrača. George Graham je u početku 90-tih godina prošlog stoljeća uspio osvojiti sedam trofeja s Arsenalom, da bi kasnije preko Leeds Uniteda došao na klupu Spursa. Navijači Arsenala su ga proglasili izdajicom i nisu mu ostali dužni. Graham se nije dugo zadržao u Tottenhamu, gdje nije uspio ostvariti isti učinak kao u Arsenalu. Nogometaš koji je najviše uzburkao javnost krajem 90-tih je tadašnji reprezentativac Sol Campbell. Nakon devet godina sa Spursima prelazi kao slobodan igrač u Arsenal u potrazi za trofejima. Trofeje je osvojio, ali navijači Pijetlova mu nikad nisu zaboravili pa su mu tako na svaki dodir s loptom zviždali i pogrdnim imenima ga nazivali u susretima ovih dvaju rivala.

Što se tiče utakmica za pamćenje, ima ih dosta, od utakmice u sezoni 1970./1971. kada Arsenal nije smio izgubiti od Spursa kako bi se domogao titule prvaka pa do 5:1 pobjede Tottenhama u sezoni 2008./2009. u polufinalu Liga kupa. Ipak u novije vrijeme, najljepša utakmica ovih dvaju momčadi se odigrala na White Hart Laneu 2004. godine, kada je Arsenal slavio s 5:4 u utakmici punoj preokreta.

Što se tiče današnjice i utakmice koja nas čeka, sve se vrti oko Harryja Kanea. Napadač Spursa je prošle sezone bio prvi strijelac Premiershipa i sasvim je jasno zašto se sve vrti oko njega. Dok navijači Pijetlova čekaju svog spasitelja, navijači Topnika se nadaju da će propustiti još samo ovaj meč i time olakšati put domaćinima do pobjede. Momčad Mauricija Pochettina nikako ne uspijeva pronaći formu iz prošle sezone, što prilično zabrinjava navijače Spursa. Čini se da je samo pitanje vremena, kada se vrati Kane, kada ćemo opet gledati lanjski Tottenham. Ne smije se zaboraviti da su Spursi ove sezone demontirali do tada nepobjedivi Manchester City doma s 2:0.

Kod domaćina priča je skoro uvijek ista, Arsenal je tu, ali nikako ne može napraviti taj iskorak. Navijači su već navikli zadnjih par sezona zadovoljavati se četvrtim mjestom i pričom da će dogodine biti taj iskorak koji svi iščekuju od zadnje titule prije 13 sezona. Wenger baš i nije više u naponu snage, iako se šuška da će dobiti novo produženje ugovora, ali definitivno bi bilo lijepo da se okiti još jednim naslovom prvaka. Navijači puno očekuju od njihovih fantazista Özila i Sancheza te povratnika u prvu momčad Girouda koji je zabio tri komada u zadnje dvije utakmice. Sve u svemu nadamo se odličnoj utakmici s puno golova, gdje će najviše uživati simpatizeri Premiershipa!