Čech: 'Sretan sam što moj put nije završio u Readingu'

Petr Čech u Chelsea je stigao kao vratar koji je veliki potencijal i od kojeg se može očekivati puno u budućnosti. Prije toga branio je sjajno i u Rennesu, ali odlazak u London bio je korak više.

"Kada se Chelsea javio, veliki klub ogromnog potencijala i ambicije, odmah sam htio doći. Sve više sam inzistirao na dogovoru i na kraju su se klubovi uspjeli dogovoriti. Chelsea je htio da dođem već u siječnju kako bi imali opciju ako se Carlo Cudicini ozlijedi, ali iz Rennesa su mi poručili da mogu ići samo na ljeto. Tako sam pet mjeseci igrao u Rennesu, a znao sam da odlazim i to mi je bila prednost, osjetio sam olakšanje i da se mogu bolje pripremiti. Imao sam dovoljno vremena pratiti Chelseajeve utakmice i naučiti dosta toga o momčadi i kako pojedini igrači igraju."

Čech se ozbiljno pripremao za prelazak te je gledao mnoge utakmice engleskog prvenstva, uočavao je stvari koje su drugačije i bio je psihički potpuno spreman za ovu veliku promjenu. Na ruku mu je išla promjena trenera, Claudio Ranieri je dobio otkaz te ga je zamijenio Jose Mourinho kod kojeg su svi krenuli od nule dok je Cudicini bio jedan od Ranierijevih ljubimaca.

"Na turneji u SAD-u saznao sam da ću krenuti od prve minute protiv Manchester Uniteda, taman prije puta nazad u London. Steve Clark mi je to priopćio, poslao ga je Mourinho. To mi je pružilo priliku da se psihički pripremim i znao sam uoči generalne probe za prvenstvo, ako u tom prijateljskom susretu sve prođe u redu, da ću biti jedinica."

Navijači su skandirali Cudiciniju i tijekom te prijateljske utakmice protiv Zaragoze i kada smo krenuli na zagrijavanje prije Manchester Uniteda jer su svi očekivali da će on braniti. Iako je osjetio pritisak, Čech se njime nahranio i nije kiksao nego je bio samo koncentriraniji.

"Od početka smo mi u obrani odlično komunicirali. Ispred sebe sam imao Ricarda Carvalha i Johna Terryja, odlične tehničare i moj prvi oslonac. Tu je bio i motor u sredini Makelele, zatim velike igrače poput Lamparda i Drogbe, a svi smo bili gladni. Svi smo bili u idealnim godinama za veliki rezultat te smo znali da imamo priliku za njega. Samopouzdanje nam je raslo sa svakom utakmicom i svakom čistom mrežom. Kada smo poveli, znali smo da smo blizu pobjedi jer nas nitko nije mogao slomiti."

14. listopada 2006. godine Čech je zaradio tešku ozljedu protiv Readinga, u dvoboju sa Stephenom Huntom zaradio je frakturu lubanje i još uvijek se ne sjeća ničega od tog trenutka i tri dana kasnije.

"Nitko nije znao hoću li se moći vratiti, bilo je puno upitnika, a malo odgovora.. Morao sam se pripremiti da je to možda i kraj karijere i zato na stvari gledam drugačije. Plan A bio je napraviti sve da se vratim na teren, to mi je bio glavni cilj. No imao sam i Plan B u kojem sam se pripremao za ono najgore i kraj karijere. Međutim trening je bio intenzivan. Ako sam taj dan mogao napraviti onoliko koliko bi za tri, napravio bih. Ako dva dana nisam mogao uopće, nisam radio. Svi su oko mene govorili da pustim sezonu i pripremim se za sljedeću, ali nakon 12 tjedana rekao sam da sam spreman."

Čech je priznao i kako je osim te ozljede imao i ozljede oba ramena, ali unatoč tome branio je nadajući se da će se potpuno oporaviti.

"Na kraju sam bio sretan da moj put nije završio u Readingu, za mene je svaka utakmica kasnije bila kao lijek."