Engleski milijuni preuzimaju scenu, Europa gubi korak

Možda nisu bili najuspješniji u posljednjim godinama, ali engleski klubovi trenutačno predstavljaju vrhunac u svijetu nogometa. Premier liga uvjerljivo je najatraktivnija i najpraćenija, a kako i ne bi bila, kada se ulaže znatno više u odnosu na sve ostale.

Ruku na srce, san svakog djeteta koje igra na školskom igralištu još uvijek je Barcelona ili Real Madrid. Marketinški ta dva kluba uvjerljivo su ispred svih, koliko god ulagali PSG, Manchester City i slični.

No, zbog pravila koje im nameće Savez, Barca i Real ne mogu trošiti koliko to čine premierligaši. Više se to odnosi na Katalonce, koji su u posljednjim godinama imali velikih financijskih problema, ali i u takvom stanju se uspjeli vratiti na stare staze.

Više ulaganja ne znači više kvalitete. Barceloni su ti veliki problemi možda baš puno toga donijeli jer da je klub mogao dovoditi igrače za ogroman novčani iznos, nitko ne može garantirati da bi Pedri, Gavi, Pau Cubarsi, Lamine Yamal i ostali dobili priliku u tako ranoj fazi karijere.

Klub je trpio nekoliko sezona, ali navijači sada uživaju u lepršavoj igri. Ipak, pojačanja su uvijek dobro došla, a da bi se novi igrači zvali pojačanjima, onda se mora uložiti.

Realnost je da se ogroman dio u nogometnom svijetu vrti oko novca, a dokaz toga su redovni odlasci igrača na Bliski istok. Od ostatka svijeta, činjenica je da samo Englezi, barem donekle, mogu parirati Saudijcima po tom pitanju.

Tako primjerice Liverpool u ovom prijelaznom roku dovede Floriana Wirtza za 140 milijuna eura (uključujući bonuse), Huga Ekitikea za 95, Jeremieja Frimponga za 40, a Miloša Kerkeza za skoro 50 milijuna eura. Tu nije kraj jer Redsi se spremaju izdvojiti čak i preko 150 milijuna eura za Alexandera Isaka.

Primjera radi, Barcelona u ovom trenutku može tek sanjati da uloži toliki novac u jednom prijelaznom roku, ali ne samo ona, nego i Atletico Madrid, Bayern, ali i svi talijanski i francuski klubovi, izuzev PSG-a. Iz tog razloga iz Serie A tek je Inter ozbiljnije uspio zaprijetiti ostatku Europe u posljednjim sezonama.

Ljubitelji nogometa koji malo slabije prate možda nisu ni čuli za neka od ovih gore navedenih imena, ali oni toliko vrijede. Teško je reći za bilo koga da vrijedi 150 milijuna eura, ali gledano s poslovne strane, takvi transferi ne rade se uzalud.

Prilikom službene objave transfera odradi se vrhunski marketinški posao, koji se nameće i tijekom cijele sezone. Gledajući na primjeru Liverpoola, dovođenjem Wirtza, Ekitikea i eventualno Isaka, raste klupska popularnost u Njemačkoj, Francuskoj i Švedskoj, a samim time dolazi i zarada.

Da ne govorimo o zaradi na prodaji dresova, reklamama i slično. Najbolji primjer toga je transfer vrijedan 222 milijuna eura Neymara Juniora u PSG. Parižani su navodno u svega 24 sata premašili taj iznos i u jednom danu zaradili na Brazilčevom imenu.

Dakle, u velikim klubovima rade veliki stručnjaci. Svi ti transferi pomno se biraju, nakon višesatnih analiza, pregovora i razgovora. Englezi su davno uvidjeli utjecaj medija i javnosti, odlučili to okrenuti u svoju korist te 'ići na komercijalu'.

Španjolci su se orijentirali na domaće igrače, ulagali u škole nogometa, što dugoročno donosi uspjeh, a to je dokazano u reprezentativnom uspjehu. No, dok se ti igrači formiraju i osjete da mogu igrati na visokoj razini, postoje im tri mogućnosti - Barcelona, Real Madrid ili Premier liga.

Primjera radi, novopečeni prvoligaš Sunderland već je izdvojio preko 130 milijuna eura u ovom prijelaznom roku, a Barcelona tek 25 milijuna i to na dovođenje vratara Joana Garcije. Došao je i Marcus Rashford, ali u sklopu posudbe.

Stalne zabrane, promjene pravila i potpuno drugačiji način rada Španjolskog saveza koči uspjeh domaćih klubova, ali kao takav otvara više prostora mladim i domaćim igračima. Englezi su u posljednje vrijeme također podigli razinu rada u školama nogometa, ali još uvijek se okreću gotovim proizvodima.

Slučaj je sljedeći, na sceni se pojavljuje mladi napadač, koji ima sve potrebne predispozicije da obilježi eru u europskom nogometu. Naravno, zainteresirano je pola Europe, Barcu i Real izvlače njihova imena, Atletico se tu još uvijek nekako bori, ali to je to od svih klubova u LaLigi.

Tom napadaču primamljivija će biti ponuda iz Engleske jer na tjednoj razini igra protiv igrača koji su plaćeni po 100 - 150 milijuna eura, dok će u Španjolskoj igrati uz dosta manje pritiska i medijske praćenosti, izuzev El Clasica.

Zato u ovom trenutku klubovi poput Newcastlea i Chelseaja uz već standardne Liverpool i Manchester City, ulaze u najuži izbor za najperspektivnije i najkvalitetnije mlade igrače. Ne smijemo tu zaboraviti PSG i Bayern, ali oni u svojim ligama praktički nemaju konkurencije.

Englezi su tako u ovom prijelaznom roku samo dokazali ono što je općepoznato neko vrijeme - njihova liga je najatraktivnija i najzanimljivija za gledanje. Liga kao takva nema konkurenciju.

Novac nije garancija uspjeha, ali bez njega će se do istog teško doći. Kombinacija davanja prilike mladim igračima i dovođenja provjerenih imena je idealna, ali i nemoguća velikim klubovima jer za istu je potrebno vrijeme.

Barcelona je čekala, bila strpljiva jer nije imala druge opcije, a Englezima kada ne ide - ulažu bez razmišljanja. Novac možda ubija romantiku, ali bez njega u nogometu jednostavno ne ide.