Manchesterov nepropusni bedem

Najuspješniji trener s ovih prostora, Miroslav Ćiro Blažević, davno je naglasio kako su osnovni preduvjeti za stvaranje iznadprosječne momčadi – dobar golman i dobra obrana. Dakle, jedno bez drugog ne ide. Što nam vrijede rijetko viđeni refleksi vratara, njegov dobar i pravovremen izlazak na centaršut i mirnoća u ključnim trenucima ako ispred njega stoji tercet, odnosno kvartet (ovisno o sustavu igre) obrambenih igrača koji spadaju u red nogometnih mediokriteta. Dakako, vrhunski braniči koje krasi dobra skok-igra, izvanredno čitanje igre, lucidnost (dakle, ne ispucavaju napamet) i brzina nisu čudotvorci te im je nužna kvalitetna potpora (čitaj: prvoklasni golman).

Momčad, koja u modernom nogometnom svijetu, uspije uklopiti te dvije komponente i preskočiti visoko postavljenu ljestvicu – zasjeda na vrh. I takva je danas momčad Manchester Uniteda, engleskog nogometnog diva, aktualnog engleskog i europskog prvaka. U toj su majici velikani poput Georgea Besta, Sir Bobbyja Charltona, Denisa Lawa i Bryana Robsona nizali uspjehe kojima većina nas nije izravno svjedočila. Međutim, danas smo svjedoci jednog osebujnog rekorda te momčadi – 1212 minuta bez primljenog pogotka u Premiershipu. Budući da se radi o fizički najzahtjevnijoj ligi svijeta, taj rekord dobiva na važnosti.

Prevedeno, obrana Manchester Uniteda nije primila pogodak u posljednjih trinaest ligaških susreta u kojima je na vratima stajao neprikosnoveni vladar svog šesnaesterca, 38-godišnji Edwin van der Sar. Obrana na čelu s Van der Sarom posljednji je put kapitulirala 8. studenog 2008. godine, kada je United poražen na Emiratesu od Arsenala rezultatom 2:1. Također, United je ove sezone primio samo deset pogodaka, a odigrana su 24. ligaška kola. Impresivno, zar ne?

Tih trinaest utakmica bez primljenog pogotka dobiva na još većoj važnosti kada se uzme u obzir rekord Petra Čecha iz sezone 2004./2005. u kojoj je isti ostavio vlastitu mrežnu netaknutom punih 1025 minuta, odnosno jedanaest utakmica u nizu. Navedimo i podatak da je Van der Sar oborio i britanski rekord koji je držao vratar škotskog Aberdeena, Bobby Clark. Potonji nije vadio loptu iz mreže 1156 minuta, a taj hvale vrijedan čin datira iz davne 1971. godine.

No, nizozemski golman gotovo sigurno ne bi uspio nadmašiti ta dva rekorda da ispred sebe na travnjaku nema podjednako kvalitetne obrambene igrače. Izuzev igračkih kvaliteta, bitnim se nameću i komunikacija između igrača te strpljivost trenera. Većina trenera je pod velikim pritiskom te njihov ostanak na klupi determiniraju isključivo rezultati. I zato su skloni čestim rotacijama jer žele ostvariti dobitnu kombinaciju. A tko to ne želi?

Oni rijetki, kojima se pruži duža šansa i koji pokažu da znaju i mogu, u većini slučajeva slože dobitnu kombinaciju. U našem slučaju ona glasi: Edwin van der Sar – Gary Neville – Rio Ferdinand – Nemanja Vidić – John O'Shea. Gary Neville imao je tu čast da, kao kapetan i čovjek koji je odigrao 565 utakmica za Crvene vragove, podigne pehar najbolje momčadi Premiershipa 2007. godine. On spada u red istinskih ikona kluba poput Erica Cantone, Ryana Giggsa, Roya Keana i Sir Bobbyja Charltona te je njegov kredibilitet neupitan.

Rio Ferdinand, koji je u transferu vrijednom 18 milijuna funti prešao iz redova Leedsa u United, predstavlja "granitni stup" obrane Manchester Uniteda. Kao kapetan predvodio je suigrače u prošlogodišnjem osvajanju Lige prvaka na moskovskom stadionu Lužniki. Krase ga mirnoća u igri, istančan osjećaj čitanja igre te brzina, koja nije karakteristična za igrače njegove visine (1.89 m). Uz njega je na terenu stasao i srpski internacionalac te bivši igrač Spartaka iz Moskve, Nemanja Vidić. 27-godišnji igrač, koji je karijeru započeo u Crvenoj Zvezdi, dao je velik doprinos u prošlogodišnjoj pobjedničkoj sezoni.

I sada dolazimo do osobe koju mnogi smatraju najslabijim kotačićem ove obrambene četvorke – John O'Shea. Irski reprezentativac je polivalentan igrač kojega se koristi na pozicijama desnog i lijevog beka te u veznome redu. Na otvaranju prošle sezone (utakmica protiv Readinga) istoimeni se igrač našao u ulozi druge špice. On se u potpunosti podređuje kolektivu i na njega se u svakom trenutku može računati. Trenutačno je u maloj prednosti pred francuskim internacionalcem senegalskog porijekla, Patriceom Evrom, kojeg krasi čvrstoća u duelima i dobra napadačka igra. Potonji može zaigrati i na mjestu lijevog veznog igrača.

U red onih koji priliku dobivaju na kapaljku spada Wes Brown, koji se pokazao solidnom alternativom na mjestu desnog beka. Međutim, to je mjesto ubuduće rezervirano za mladog (18 mu je godina tek!) te izuzetno talentiranog Brazilca Rafaela, koji je u ovogodišnjem izdanju Premiershipa odigrao nekoliko vrhunskih partija. Bio bi grijeh izostaviti i 20-godišnjeg reprezentativca Sjeverne Irske, Jonathana Evansa, kojem se smiješi divna karijera. U karijeri je odigrao 21 utakmicu za United te je ove sezone u nekoliko navrata mijenjao Ria Ferdinanda. U tog mladca Sir Alex Ferguson polaže velike nade.

Kada tako dobro uigranoj obrani pridodamo i osigurače poput Michaela Carricka i starosjedioca Paula Scholesa, uspjeh je zagarantiran. Njihovo međusobno razumijevanje i odmjerenost pri reakcijama daju jedan viši ton igri Manchester Uniteda. Tako posložen zadnji red engleskog velikana, stručnjaci kompariraju s mitskim četvorkama Arsenala iz sredine 90-ih (Dixon – Adams – Bould – Winterburn) te Milana, iz doba kada je kao aktivan igrač njegove boje branio naš Zvonimir Boban (Tassotti – Costacurta – Baresi – Maldini).

Uz, već navedenu koherentnost i homogenost ekipe Uniteda, te odličnu komunikaciju na terenu i "opjevanu" uigranost, i Sir Alexu Fergusonu pripada dio slave. Kako novčane, tako i one međugeneracijske jer njegov način vođenja momčadi te pronalaženja kvalitetnih igrača spada u nogometne udžbenike.