Može li Robin van Persie zaustaviti Unitedova "mlađeg brata", izliječenog od kompleksa iz prošlosti?

Dok se medijska mašinerija na Otoku pita je li ovosezonska premierligaška knjiga već početkom prosinca spala na samo dva slova, u redovima Manchester Cityja pokušat će učiniti sve da se nakon nedjeljnog derbija ne prepolovi na jedno. Šest bodova zaostatka za Crvenim vragovima u mjesecu u kojem tradicionalno nižu uglavnom uspjehe nitko na Etihadu ne želi pod svojom božićnom jelkom, no razloga za optimizam ne nedostaje.

Dapače, razloga za optimizam i vjeru da će veliki gradski derbi, koji iz godine u godinu prerasta u pravi britanski El Clasico, pripasti baš braniteljima naslova više je nego onih kojima se mogu dičiti rivali s Old Trafforda. Premda je u najavi utakmice Ole Gunnar Solskjaer kazao kako će City uvijek biti Unitedov manje uspješni mlađi brat, upravo je prošlosezonski izlazak iz Unitedove sjene i liječenje kompleksa manje vrijednosti u dramatičnoj završnici prvenstva možda i ponajveća prednost aktualnog prvaka.

City je danas više nego ikada svjestan da više nije nijemi promatrač zbivanja, već da bogatim rosterom itekako ima moć sam krojiti svoju sudbinu, pa i u izravnim dvobojima s rivalom. Roberto Mancini jedan je od rijetkih svjetskih sretnika među trenerima jer na raspolaganju ima čak četiri napadača visoke svjetske klase i bit će iznimno zanimljivo vidjeti za kakvu će se kombinaciju odlučiti u početnom sastavu.

Cityjeva obrana možda ima problema s prekidima i zonsko se pokrivanje igrača ne pokazuje uvijek kao najbolje rješenje, no što reći na obranu i vratare Uniteda, uz koje su se proteklih tjedana vezali pojmovi poput "kaosa", "cirkusa" ili "komedije"? Nema nikakve sumnje da Mancini zadovoljno trlja ruke i namjerava iskoristiti slabe točke gradskoga rivala, pa je za očekivati da susret neće započeti s dvojicom niskih napadača, već će priliku od prve minute dobiti Mario Balotelli ili Edin Džeko.

Ako napadačke opcije i kombinacije Cityja izazivaju divljenje, što tek reći na izvrsni vezni red predvođen ponajboljim veznjakom iz prošle sezone Davidom Silvom, ali i Yayom Toureom, koji jednako kvalitetno može odrađivati obrambene i napadačke role, a može se pohvaliti izvanrednim fizičkim predispozicijama na kakve United u prošlosti nerijetko nije imao pravoga odgovora.

Premda je nanizao previše remija i ne gazi protivnike kao prošle jeseni, Manchester City i dalje je jedina neporažena momčad lige. Usprkos još jednom razočaranju u Ligi prvaka, aktualni je prvak u domaćem prvenstvu neizmjerno tvrd orah koji drobi protivnike i izvlači bodove čak i onda kada ne igra osobito dobro.

Koliko li smo samo puta u prošlosti slične riječi uporabili u kontekstu Uniteda i dodali – to je odlika prvaka? Prednosti, ime ti je Robin van Persie

Napadači su prva i osnovna, ali ne i jedina prednost Manchester Uniteda u derbiju protiv Manchester Cityja u 16. kolu Premier lige. Iznimno neizbalansirana momčad ima dobre vratare, lošu obranu, dobar vezni red i odličan napad. Dovoljno za pobjedu? Uz Alexa Fergusona i poznati Unitedov pobjednički duh, moglo bi biti.

Prva i osnovna prednost Manchester United zove se Robin van Persie. Vodeći strijelac momčadi snašao se u njoj kao riba u vodi po dolasku iz Arsenala. Petnaest utakmica, deset golova, a u posljednjih osam premierligaških utakmica, pet je puta bio strijelac. I ključni podatak: kad zabije, Manchester United ne gubi. Zapravo, uvijek pobjeđuje. Njegovi su pogoci odigrali ulogu u pobjedama protiv Arsenala (kod kuće) te Chelseaja i Liverpoola (u gostima).

Svježina također ide u prilog gostima koji su rano osigurali drugi krug Lige prvaka i Alex Ferguson mogao je odmarati svoje glavne poluge. City se nemilice trošio u borbi da barem osigura Europsku ligu, a na kraju je ostao i bez nje. Ferguson je uz to i iskoristio rezultatski nebitnu utakmicu protiv Cluja (0:1) kako bi Wayneu Rooneyju dvaput zaredom dao svih 90 minuta poslije kraće stanke kako bi bio u vrhunskoj fizičkoj spremi. U potpunosti je uspio u toj namjeri, vjeruje.

Građani imaju kvalitetniju, moćniju sredinu terena, to valja priznati, ali Roberto Mancini zna obuzdati svoje glavne igrače poput Yaye Tourea predefenzivnim zadacima. Cityju treba pobjeda i očekuje se da će napasti. Na Darrenu Fletcheru i Michaelu Carricku, možda i Paulu Scholesu, bit će da to zaustave i iskoriste pukotine u Cityjevoj vezi i dodavanjima upošljavaju krilne igrače. Ashley Young, Antonio Valencia i ostali imaju sreće da ove sezone imaju nezaustavljivog napadača koji će iskoristiti njihove ubačaje.

Navijači Uniteda naviknuti su ove sezone na preokrete, i u domaćim natjecanjima i u Ligi prvaka, a čovjek koji se specijalizirao za takve infarktne završnice svakako je Javier Hernandez. Ima nastup manje od Rooneyja, ali i pogodak više od njega. Istaknuo se s dva gola Bragi u preokretu na 3:2, odlučujućim pogotkom Chelseaju na Stamford Bridgeu (opet 3:2), a bio je autor preokreta opet protiv Brage te Aston Ville i QPR-a. Kao ni Džeki s druge strane, to mu nije donijelo status prvotimca.

Gotovo nijednom ove sezone United nije prošao bez primljenog gola. Kad je u tome uspio, branio se kolektivno. Vezna linija je pomagala obrani, a nije bilo mnogo postignutih golova. Unitedu bi bod s Etihada bio sasvim zadovoljavajući, ali za to će cijela momčad morati pomoći obrani koja je ove sezone sve samo ne briljantna. Kapetana Vidića i dalje nema, pa treba očekivati povučeni United koji će igrati na kontre, a u takvoj igri ima svoje konje za trku.