Na današnji dan: Maradona good, Pele better, George – Best!

Dobar izgled, život playboya, ekstravagantnost, alkoholizam i u svoje vrijeme nošen nadimak "Peti Beatle". Ali ipak prije svega - nogometaš. Ne morate biti poznavatelj nogometne igre, da bi znali tko je i što je, u svoje vrijeme bio George Best. Je li bilo većeg nogometnog talenta od njega? Vjerojatno jest i vjerojatno će biti, ali koliko bi uspjeha imao da mu druge stvari nije na pameti spada u sferu "što bi bilo kad bi bilo".

Rodio se u upravo na današnji dan 1946. godine u Belfastu, glavnom gradu Sjeverne Irske, odrastajući uz tri brata i tri sestre. Njegov lokalni klub Glentoran ga je odbio jer je bio "premali i prelagan". Skaut Manchester Uniteda Bob Bishop nije tako razmišljao. Primijetio ga je s 15 godina i poslao telegram treneru Mattu Busbyju: "Pronašao sam genija".

Već je sa 17 godina debitirao za prvu momčad, bilo je to 14. rujna 1963. godine protiv West Bromwich Albiona u kojoj je United slavio s 1:0 na Old Traffordu. 28. prosinca iste godine postigao je svoj prvi pogodak u pobjedi 5:1 protiv Burnleyja.

Upravo je u Unitedu ostavio najveći trag, proveo je tu 11 sezona i pritom osvojio dva naslova prvaka Engleske. Šest sezona zaredom bio je najbolji strijelac kluba, a u sezoni 1967./68. i najbolji strijelac Prve lige. Upravo je spomenute 1968. bio i prvak Europe, a u finalu i pobjedi protiv Benfice (4:1) postigao je i pogodak. Iste je godine proglašen i za najboljeg europskog igrača, ali vrlo brzo kola su krenula nizbrdo.

Od sramežljivog dječaka koji je vrijeme provodio u dvoranama za snooker, Best je sve više i više vremena provodio u raskalašenom noćnom životu. Poznata je bila njegova ljubav s alkoholom, vjerojatno jedinom stvari koju je volio više od žena. Dva puta se ženio, a imao je i jedno dijete iz prvog braka.

Kada ga vodstvo Manchester Uniteda više nije moglo trpiti jer je redovito kasnio na treninge i dolazio u svakakvom stanju, selio se po raznim klubovima, od nižerazrednih u Engleskoj, do Corka u Irskoj preko SAD-a (Los Angeles, Fort Lauderdale) pa do londonskog Fulhama.

Iako se umirovio tek u 37. godini, mogli bismo reći da je nogomet "prestao" igrati desetak i više godina ranije. Upisao je 37 nastupa za Sjevernu Irsku i postigao ukupno devet golova. Jedan od najpoznatijih poništio je sudac Alistair Mackenzie u utakmici protiv Engleske nakon što je blokirao ispucavanje vratara Gordona Banksa.

Bio je jedinstven, sjajan dribler, strijelac i asistent. Mogao je s loptom napraviti sve što je poželio. Kada je želio, igrao je sjajno, a kada nije bio je samo smetnja na terenu i igrač manje za momčad. Problemi s alkoholom doveli su ga i do kraja života. Iako mu je bila presađena jetra, Best je nastavio piti. Umro je u 59. godini, 25. studenoga 2005., nakon infekcije bubrega uzrokovane nuspojavama tableta koje je uzimao kako bi spriječio imunološki sustav da odbaci transplantiranu jetru.

Kroz nogometnu povijest veliki je broj igrača koji su ostavili traga svojim primjerom, trudom i zalaganjem na terenu, poštovanjem prema protivniku i mirnim obiteljskim životom, kako za vrijeme, tako i nakon okončanja karijere. Sve to George Best nije bio, ali upravo zbog toga i jest bio poseban. 

foto: wikipedia.org